Vlado Gotovac, pjesnik, esejist i političar (Imotski, 18. IX. 1930 — Rim, 7. XII. 2000).
Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta...
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba...
Bilo je vrijeme došašča. Ti si sjedio za radnim stolom i pisao.
Sjedila sam na divanu, mačak je spavao kraj mojih nogu,
listala da Vincievu monografiju, zaustavih pogled na
na slici slijevanja dva lica u jedno. Upitah glasno,
Je li ovo znakovlje dvojnosti Leonardova lica
spoj mladosti i starost ili on i djelić Mona
Lizinog tajanstvenog osmijeha?
Prišao si, nekoliko trenutaka prommatrao sliku,
Oči i usta tog osmijeha su drugi dio prtreta
pišem o tome, o koristi simbioze različitosti,
o prividu istosti u zrcalu zajedničkog
vremena.
kao u Kaštelanovom stihu,
Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi,
ako si izvor, ja ću biti u živoj stijeni bistra česma.
a možda kao Gotovac ...
Gledam tvoj osmijeh
Na svakoj usni jedan trag neba,
možda zametnut, možda zaboravljen,
pravedan trag anđela, gledam tvoj osmijeh,
tišinu zrcala među usnama, krila nad mojim ponorom…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 07.12.2024. u 09:29 sati.