Sajmovi su povijesno poznati po nižim cijenama.
Nećeš doći na Interliber
kako bi knjigu koja se inače prodaje po knjižarama
platio 10% skuplje.
Ali kad dođeš na sajam poznat kao Advent,
onda pivo i fritule plaćaš skuplje nego da
u foajeu nekog luksuznog hotela
sjediš zavaljen u udobnu fotelju
i toplo ti je
i na suhom si,
skinuo si jaknu,
diskretno se odnekud čuje ugodna glazba.
Umjesto toga, smrzavaš se
i možda pada ledena kišica,
svuda oko tebe je nesnosna gužva
i zaglušna buka
i za te hebene fritule čekao si u redu četrdeset minuta.
Zašto ljudi misle da je normalno platiti više
u takvim uvjetima
nego u udobnim kafićima i restoranima?
Zar samo zato što su ovdje svi u čoporu?
Je li čopor postao jedinim stvarnim kriterijem vrednovanja,
ekskluzivan čopor,
čopor jednom godišnje na Advent?
Puno prije sada već glasovitih zagrebačkih adventskih Bakanalija
primijetio sam jedne godine,
možda još devedesetih,
kako je na Trgu
a povodom nekog događaja
pivo u plastičnim čašama vrlo skupo
iako je još prošle godine i svih prošlih godina
logično bilo jeftinije
nego u birtijama
jer je udobnost na ulici i na studeni
nevrijedna spomena
i navala je puno veća pa je zarada bolja
pa cijena može biti manja.
Netko se, međutim, dosjetio da će upravo zbog toga
što bi trebalo biti jeftinije
sada biti skuplje
jer valja udariti porez na budalizam i retardsansu.
Obrnuo je logiku.
I kapitalizmom već sasvim zaglupljenoj raji
to ne samo da je bilo OK
nego je u tome čak vidjela dodanu vrijednost
pa je počela naročito cijeniti sva masovna bakanalijska događanja
puna buke, guranja i kaosa
kao ekskluzivna i vrijedna visokih cijena.
No, naravno, nije to hrvatska izmišljotina.
Pogledajmo samo cijene na Oktoberfestu -
nisu takve ni u hotelima s pet zvjezdica!
Na Oktoberfest dolaze idioti iz cijeloga svijeta
pa je porez na budalizam ondje naročito visok.
Obrnuta logika s vremenom nas je sve obuzela
i sada navijamo za privatne poliklinike,
glasamo za one koji nas pljačkaju,
kupujemo skuplje,
gledamo i čitamo gluplje,
pretvaramo se da uživamo
u nikad jadnijim,
površnijim
i glupljim sadržajima
i neprestano izmišljamo nove
"niše" nepostojećeg sadržaja,
nove i nove slojeve sranja
na bazi istog mekanog Govnermenta.
E da,
rata kredita za garsonijeru u Istri i Zagrebu
veća je od minimalne plaće.
A tu je negdje i stanarina.
Dakle, gdje da žive svi oni koji rade za minimalac
a nisu stambeno zbrinuti?
Na drvetu?
Ili možda ipak radije
u Pički Materini?
Govnerment kaže da nam je bolje nego ikada.
Post je objavljen 05.12.2024. u 00:18 sati.