Svatko je svijet za sebe. Svijet u otkrivanju. Rođenjem dobijemo gene kao i raznolikosti koje nas označuju i razlikuju. Nitko ti ne može ukrasti ono što nosiš u sebi. S onim što vrijedi, s čim se rađaš to je vječno tvoje. Tako znanje, iskustvo, osjećaje, ljubav, radost i ostalo što nas obogaćuje osobnošću. Svatko nosi i daje drugačije. To je u nama ono zanimljivo što čini razliku. Original biti a ne kopija. Svatko se istiće po svojoj osobini a razlikuje po vanjštini. Ono što je teško s tim se moramo nositi. A lijepo davati i pomoći kad je moguće. I svatko je tu s razlogom i nosi ulogu u svom životu. Pušta trag. I po poslanju daje ono najbolje. Dobrotu koju svi učimo i s kojom smo odgojeni. Iako se sve mijenja s onim s čim si stasao ne odlazi. I to te odražava, kao karta s kojom ideš u svijet. Budi primjer. Pozitivnim vibrama, ako ti nije moguće odmakni se i ne narušavaj tuđe osjećaje. Dovoljno je biti Čovjek. Biti kad to možeš a nije da uvijek ne možeš. Idemo u blagdane kad se na to podsjećamo i pomalo zapitamo.
Zato možda je tebi teško i odstupi ali ako je nekom još teže i možeš dati savjet, riječ, ili nekako drugačije djelovati/ pomoći kreni. Nije svima isto. I svatko se s nečim bori. To je život. Zato svi nosimo svijet iznutra o kojem nas bližnji poznaju a drugi ništa o tome ne zna. Tanki smo ispod kože. I zato ne budi oštar, ne napadaj živi i pusti druge da žive a dobro čini i tome se nadaj. U prolazu ovog svijeta trag lijepog pusti da te se sjeća po tome. Dobrota neka živi a ne ovo ludilo koje slušamo i gledamo. Kako je lijepo pisati i sve to čitati a nažalost čini se da to vrijedno kao da gubi moć a bezvrijedno i glupost ostaje. To tako izgleda... Ali počnimo svi od sebe, sada i možda se jednom se dogodi čudo, promjena.
Post je objavljen 03.12.2024. u 10:17 sati.