Pregled posta

Sretno po Standaru

Ovo je zapravo Via Adriatica 4 Raša - Plomin. Naslov je proizašao iz moje umjetničke slobode i pao na pamet iz čista mira. Nije Sretno po standardu već upravo kako i piše.
S obzirom da krećemo iz Raše, a SRETNO piše na ulazu u Raški rudnik, iskoristio sam tu riječ za početak naslova. Siguran sam da je tim jadnim ljudima u rudnicima sreća vraški trebala.
PO STANDARU, zato što ćemo do Plomina ići preko vrha Standar (474 m.n.v.) koji se nalazi između Rabca i Plomina. Ovdje sam se malo dvoumio između Rabca i Rapca zbog palatalizacije, ali dvojbu mi je odagnao Chat GPT.
Rijetko ga koristim, ali danas sam ga koristio, prvi puta, za razotkrivanje vrste biljake sa fotografija pa mislim se umjesto googlanja priupitati ću umjetnu inteligenciju i za slučaj Rabca.

Napravili smo pauzu od dva tjedna i ovu subotu krećemo dalje rutom Via Adriatice, najvjerojatnije posljednja ove godine. Nastavljamo tamo gdje smo i stali, u Raši.
Jučer je bio domjenak od firme, trudio sam se iz petnih žila biti pametan i paziti na količine, uspio sam, ali ipak sam zaspao tek nešto iza 1:00.
Ujutro buđenje u 5:40, e nisam se baš nešto naspavao, ali što je tu je. Pati junače.
U planu je bilo da današnja ruta bude malo preko 16 km, a na kraju je to ispalo nešto preko 20 km
Ukupno uspona 900 m. Prvi uspon je od Raše do Labina, pa onda od Rabca do Standara te posljednji od Luke Plomin do Plomina.



Još jedan pogled na Rašu i crkvu sv. Barbare.



Jutro je hladno, sunce je još nisko, oblačimo se nešto toplije i krećemo na uspon prema Labinu. Već nakon 100 metara kao da je netko upalio grijanje, skidamo prvi sloj odjeće.



Napravili 200 metara uspona, a i sunce se već podiglo pa je toplije. Sunčeve zrake probijajući se kroz jesensku krošnju drveća stvaraju prekrasan kadar za fotografiju. Sve je u bojama jeseni.



Opet trio, a solo. Dosta ljudi bi htjelo ići sa nama, ali očito nije sve u htjenju. Jedan će ići kad bude u penziji, jedan ne smije, jedan ne može, jednom je previše, jednom je prenaporno, jednom je hladno, jedan se boji i tako ostadosmo nas troje sami. Ovdje sam pisao sve u muškom rodu, a uglavnom i jesmo mi muškarci gotovo za sve krivi.



dolazak do Labina





Obilazak grada nije u planu, ali je šteta ne prošetati starim gradom kada smo već tu.
Ploča u spomen na Labinsku republiku.

KOVA JE NAŠA

Labinska republika, pobuna rudara u Labinu 1921. Izbila je kao posljedica teškoga gospodarskog položaja rudara labinsko-raških ugljenokopa, kojima se pridružilo i lokalno pučanstvo nezadovoljno represivnom talijanskom politikom, osobito u nacionalnom smislu. Izravan povod buni bio je upad talijanskih fašista u radničku komoru u Trstu (1. III), nakon čega su rudari preuzeli upravu nad rudnikom i proizvodnjom, organizirali svoje straže i vijeća te osiguravali javni red i mir. Time je bila uspostavljena Labinska republika, koja je trajala od 2. III. do 8. IV. Oko 2000 rudara štrajk je pretvorilo u politički prosvjed pod geslom Kova je naša (Jama je naša). Istodobno je trajala i Proštinska buna.

izvor: https://enciklopedija.hr/

Ovaj ustanak istarskih rudara smatra se prvim svjetskim antifašističkim ustankom uopće. Iako je fašizam na vlast u Italiji stigao tek 1922. godine, u ovim krajevima i nešto ranije su započeli teror, represija i talijanizacija Istre, odmah nakon potpadanja ovih krajeva pod Italiju 1918. godine. Isti ti upravitelji Istre su aktivno sudjelovali u dovođenju fašizma na vlast. Stoga je ispravno tumačenje da je Labinska republika bila prvi ustanak protiv fašizma u svijetu.

izvor: https://hr.wikipedia.org



top na bastionu



preteća TOI TOI





Penjajući šećemo Labinom. Desno je crkva Rođenja Blažene Djevice Marije sagrađena 1336. godine, a lijevo crkva sv. Stjepana sagrađena u 17. stoljeću



pogled sa Fortice na Učku i vrhove Vojak (1396 m.n.v.), Sisol (834 m.n.v.)



Pogled sa Fortice prema Rabcu



Od Labina se spuštamo prema Rabcu i osvrćem se da pogledam stari grad Labin prije nego što isčezne iz vidokruga.



Opet predivne jesenske boje, baš kao na slici.



Izvor



u kanjonu potoka



slapovi



Iz kanjona se otvorio pogled na Rabac, kojeg je bilo šteta ne ovjekovječiti.



Puše jaka bura i vidi se u daljini kako more pjeni. Spuštamo se sve do kampa i onda glavnom cestom do kružnog toka.



Nakon cca 500 m od kružnog toka u Rabcu sa ceste za Labin skreće, u šumu, planinarski put za Standar pa tu skrećemo i mi.
Odmah na startu upozorenje, žele nas zastrašiti, ali mi se nedamo.



Staza je jako strma, čak je netko za pomoć pri penjanju postavio telefonski kabel, pa je doživljaj kao da si na ferati ili bi to bila kablata





selo Vicani



Via Adriatica




Cotinus coggygria, poznata kao rujevina ili dimno drvo. Karakteristična je po živopisnim crvenim, narančastim i žutim listovima tijekom jeseni. Takođe, tijekom ljeta ima specifične cvijetove nalik na dimnu maglicu, što joj daje ime "dimno drvo".
izvor: https://chatgpt.com/



Izlaskom iz šume na čistinu otvara se prekrasan vidik prema Cresu i Lošinju, ali istodobno i mi smo otvoreni na buru.

Pogled prema jugu. Osoršćica, Unije.



Cres i Lošinj





Standar (474 m.n.v.)



Ovo nije sami vrh već vidikovac koji je samo metar niži od vha. Vrh Standar je cca 250. m južno od vidikovca. Bili smo i na vrhu do kojeg nema puta, šumovit je i nema se što vidjeti.
Vidikovac je lijepo uređen i šteta što jako puše.
Ovdje smo bili kratko jer je puhala jaka bura. Izvadili smo kape, rukavice, još se dodatno obukli. Bilo bi lijepo ovdje gore odmoriti, pojesti, ali se ne može. Čak i za potrebe fotografiranja se nisam mogao nasmijati koliko mi je bilo hladno, više sam radio grimase.
Gledam sada ovu fotografiju i izgleda tako mirno, spokojno, osunčano, toplo, a zapravo je bilo hladno, jedva si stajao od bure, bilo je gadno.
Spuštamo se 50 m niže u zavjetrinu i tamo napravimo odmor, ručamo.



Spuštanje sa Standara premo luci Plomin. Dobro obučeni, žurimo da se maknemo sa vjetrometine. Tu nas je baš propuhalo.



Termoelektrana Plomin.



Stari grad Plomin, naše odredište.



Transportna traka za dovoz ugljena i more za hlađenje termoelektrane.



Povrat mora iz termoelektrane pomješano sa Boljunčicom.



Uspon prema Plominu.



Euphorbia characias, poznata kao sredozemna mlječika. To je trajnica karakteristična za suha i kamenita staništa Sredozemlja. Prepoznatljiva je po svojim izduženim, kožastim listovima raspoređenim u gustim pršljenovima i uspravnim stabljikama.

Mlijekovite biljke iz ovog roda sadrže bijeli sok koji može biti toksičan, pa treba biti oprezan pri rukovanju
izvor: https://chatgpt.com/



Podno Plomina



Domogli se zvonika i pogledali unutra, vidi čuda, zvono. Ki bi rekal.







Termoelektrana Plomin snage 217 MW, jedina termoelektrana na ugljen u Hrvatskoj. Iz dimnjaka ništa ne dimi. Elektrana ne radi ili dim čist ko suza.
Tu se napon diže na 220 000 volti i dalekovodom spaja na elektrodistribucijski sustav Hrvatske.







Za kraj mogu reći da me od pisanja ovog bloga bole noge. Zar nisam mogao pisati o nečem drugom iz naslonjača i tople sobe, a ne prelaziti tolike kilometre?Zašto biti mokar i promrzao, oznojen i propuhan, gledati iz kojeg će grma iskočiti medvjed, dobijati žuljeve, mazati se baby kremama. Zašto?
E sad se postavlja pitanje, da li planinarim da bih pisao blog ili pišem blog da bih planinario? Kada dokučim odgovor na to pitanje, to ću i obznaniti, neću se obnažiti, ne brinite.

Idemo ususret predsjedničkim izborima i svašta ćete čuti, svašta pročitati pa mogu i ja malo laprdati, a neću lagati.

Hodimo, prtimo se
Ki nas vrag tira va ti bregi?
Tamo kade vuki i medvedi bivaju
Hodimo, prtimo se
Zgorun je teško,
a nazdolun još teže
Hodimo, prtimo se
Aš to nan se pjaža
Hodimo, prtimo se
Aš to volimo.

Nastavak će biti kad bude.

Post je objavljen 02.12.2024. u 20:46 sati.