Ipsi je htjela Božić na blogu, pa zašto joj ne ispuniti želju?
Sinoć smo gledali neku božićnu limunadu sa Lindsay Lohan.
Ništa posebno ali najvažnije od svega u ova inače podosta opterećujuća vremena, kada su i filmovi postali nepodnošljivi davež teških tema ili pak obični produženi video spotovi u kompjuterski animiranim krajolicima - film je imao početak, nekakvu kako tako smislenu, pa čak i zabavnu radnju i happy end.
Što više željeti od božićnog filma?
Meni je najvažnije da nema stotinu mrtvih, političkih zavrzlama, povijesnih ličnosti i kontroverznih priča o njima, zlostavljanih žena, djece i kućnih ljubaca ni kojekakvih sekaualnih perverzija.
Barem ne kad nakon pakiranja vrećica za adventski kalendar konačno sjednem na kauč i upalim televizor.
Filmić je bio zabavan čak i mojoj boljoj polovici, kojoj inače po ekranu moraju trčati lopovi, ubojice, nabijene puške i/ili pak neobrijani prastanovnici raznih krajeva Zemlje jedni drugima cijeli film čupaju srca, ubijaju žene i djecu, da bi se onda glavni junak svima svetio ili se pak kolju na neki drugi način.
Recept za božiçne limunade već sam objavljivala, no nikada ga nije dosta, pa zašto ga ne ponoviti (po sjećanju, tko bi sada to tražio po arhivi).
Dakle, potrebni sastojci su:
- 1 ženski primjerak, rodjen i odrastao u pripizdini blogu za ledjima, a koji je otišao davnih dana trbuhom za kruhom
- 1 aktualni partner, po mogućnosti zaručnik
- 1 stari partner, po mogućnosti nevidjen od dana kad je ženski glavni primjerak otišao prije 12 Bajrama
- obitelj (nije važno čija, tu je da pobudi osjećajčiće, grižnju savjesti zbog odlaska i da popuni prazninu izmedju scena glavnog ženskog primjerka sa dva muška
Začini (po želji):
- kućni ljubimac (pas, mačka, rijedje papiga ili krokodil)
- baba (nije važno čija, bitno da je lagano senilna pa izvodi i priča pizdarije ili pak ima tužnu priču o pokojnom djedu u rukavu)
- 1 specijalni primjerak braće nekog od 3 glavnih junaka (poželjan je neki oblik retardacije, no ne mora biti - dovoljna je lagana doza sociopatije ili najobičnije ucjene, jer je malo govance bilo u ormaru i čulo/vidjelo primjerak broj 1 u sceni sa starim primjerkom, pa prijeti to reći aktualnom zaručniku)
O radnji se nema što puno reći.
Ženski primjerak dolazi doma nakon dugo vremena i na fešti kod nekog od sporednih likova ili na božićnom sajmu sreće staru ljubav svog života a koju je zadnju put vidjela davnih dana kad je babo Atif otišao od njih.
Nakon susreta sve se vrti oko toga da ovi skrivaju da se poznaju ili se počnu ponovno družiti. Naravno da je i nova ljubav cijelo vrijeme tu, razlika je samo u tome da li su u pripizdinu došli skupa kao zaljubljeni par ili su se posvadjali pa je ona u vukojebinu otputovala sama a on se pojavio nešto kasnije.
Na kraju se ona mora odlučiti kako dalje.
Kraj je uglavnom predvidljiv i ovisan od toga kakav je na početku bio odnos sa novom ljubavi.
Ako je film počeo idilom sa novim partnerom, glavni ženski primjerak na kraju završava u pripizdini sa starom ljubavi, koju je ponovno otrkila i spoznala da ovo sa novim nije bilo to. Novi partner u medjuvremeu se spretljao sa nesudjenom šogoricom ili susjedom i svi sretni i veseli se grle na kraju i žele jedni drugima sve najbolje za Božić.
Ako je film počeo svadjom sa novim partnerom, glavni ženski primjerak na kraju završava u vukojebini u zagrljaju s njim, koji se jadan skoro ubio takmičući se u nekim lambrdžekovskim božićnim varijantama lokalnog hrkljuša a sve kako bi dokazao ženskom primjerku koliko mu znači. Stari partner u medjuvremeu se spretljao sa sestrom novog primjerka, koja je sve skupa htjela iznenaditi i svi sretni i veseli se grle na kraju i žele jedni drugima sve najbolje za Božić.
***The (happy)end***
Post je objavljen 01.12.2024. u 12:24 sati.