Ipak sam izgleda dužan par pojašnjenja. Istina je da sam blog počeo voditi po uzoru na dnevnike Thomasa Manna na kojima sam uostalom diplomirao, potpuno dokumentaristički. Ti dnevnici kao i pisma su naišli na veliko razočarenje književne kritike, a ubrzo sam shvatio da rijetki sugovornici/e koji/e su bili upoznati s njima ne dijele moje oduševljenje, te da nikog živog ne zanima kog datuma je u koje vrijeme je išao uzeti mjere kod krojača za novo odijelo, koliko puta i koji su problemi oko šivanja na mjeru. Ljudima je bilo čudno zašto je to bilo meni zanimljivo kad uostalom nikad nisam nosio odijela, imao sam u principu najviše dva, za maturalne zabave, vjenčanja i sprovode. Zato sam ipak djelomice dodao koncept Brechtovih manje poznatih dnevnika edukativnog karaktera, koji je kao i u svom djelu provocirao i podučavao, izbacivao čitatelja iz ravnoteže raznim tehnikama, najviše V-efektom. Njegovi dnevnici su mi u principu bili nezanimljiviji od djela, kod Manna to nije bio slučaj, ali bloger je biće prilagodbe. Nakon što je ugašen bloger.hr nisam imao više prostora za poetske i poneki prozni uradak tako da je na kraju sve premješteno ovdje, a fotografije na foto blogove, otkako je blog.hr prestao nuditi tu uslugu, nisam imao živce za primjedbe neznalica za pornografiju, me3ni zbog očekivanog što može izletiti, ne pada na pamet više klikati na fotografije po blogovima, što vidim uz tekst vidim.
Sad se javlja problem pokušaja miješanja meni nevjerojatno zanimljivog Mannovog bilježenja banalnosti trivijalne svakodnevice i poetskog vriska koji mi ona izaziva.
Kad sam napisao da je Jin bolestan to su svi shvatili. To što stanje zasad ne ide na bolje jučer je kod mene izazvalo krik nemoći zbog nepravde, koja se zadnja njemu trebala dogoditi, noćne šetnje i moje poluludilo su stvarnost mada mogu stvoriti neželjeni poetski naboj, to bi bilo to, sad idem na spremanje doručka, pa novi odlazak našoj veterinarki, tako da posjeti blogova nisu više predvidivi...
Post je objavljen 23.11.2024. u 09:32 sati.