Nekada sam pisala taj blog na blogeru pod imenom Udivljenost i tada je doista malo bilo korištena ta riječ. Na tom blogu bilo mi je drago pisati jer sam nekako osjećala određenu slobodu pisanja u trenutku. Riječi oko mene su samo dolazile. Sjećam se i nekih blogera: kameno srce, ruža, netko tko je pisao o depresiji,pa priče, pa cura ili žena koja je pisala u muškom rodu, pa onaj netk tko je stalno mijenjao imena a pisao je ljubič pjesme.... znam da bez najmanje pet komentara nije bio post barem od onih koji su redovno pisali. Valjda je i to bilo vrijeme kad sam više mogla pisati ili sam odvojila više vremena za druge koji su me također inspirirali. Bilo je tamo neprežaljenih ljubavi, filozofskih misli, duhovnih ...bilo je i onih drugih. Moje su bile, duhovne, ljubavne, filozofske, sociološke...I danas kad upišem u google udivljenost vidim tu riječ koja se sada obilno koristi za razliku od prije. Znači korištenje riječi udivljenost za blog je uspjela u široj zajednici ostaviti traga iako je to bilo...mislim 2009. godine.