Na balkonu u Rijeci maštao sam kako bi bilo lijepo imati svoj komadić zemlje, svoj vrtić u kome bih mogao uživati. Ispred naše kućice u cvijeću u Osijeku maleni je vrt a meni ipak dovoljan. Bio je zapušten do bola i sav obrastao. Već nakon par dana počeo sam ga uređivati.
Susjeda ja vidjela kako radim uz komentar: Ta ti je zemlja neplodna i to ti je uzaludan trud. Ja sam vjerovao sebi i uredio vrt, zasadio tikvice, rajčice, babure, krastavce ... Uživali smo u plodovima mojih ruku iz našeg vrta.
Isto su mi govorile za grožđe na pregoli iznad dvora kada sam ju obrezivao, a bila je godinama zapuštena: grožđe kiselo, trpko, nejestivo. Uzaludan ti je trud, imati ćeš samo posla svaki dan čistiti trule plodova sa dvora. A mi smo ljetos bili obilno nagrađeni odličnim slatkim grožđem.
Sada sam se uhvatio lopate pripremiti zemlju za zimu i proljetnu sadnju.
Okopan i pognojen. U pozadini je moja "vikendica", šupa koju sam potpuno uredio i zamjenio salonit limenim krovom. O tome drugom prilikom.