bilježimo riječi nježno i skoro pobožno
da ne otrgnemo zaboravu sve iz prošlosti
i ne slutimo koliko nam ostaje našeg vremena
svih nebitnosti , neobavljenih poslova
usahlih želja na vrijeme da trnjem ne ostanu obavijene
i na koncu svi ćemo otići na isto mjesto
dobri, zli, pakosni
sveci ,bludnici il' utihli jaganjci
ugasit će se ova životna pozornica
pa i riječi neizgovorene utihnut će u zaboravu
čak i ove svečano zapisane
odaslane svima bez značaja
a posebno one, koje smo držali našima
tako obične, jednostavne i
jednako uzaludne
.....i zato je jutro ubojica snova
odnosi zagrljaje dok mi dvojimo
jesu li se dogodili
ili smo ih samo
odsanjali
Post je objavljen 11.11.2024. u 21:55 sati.