Ima jedan divan rumunjski film star nekih 20-ak godina, a koji se zove Smrt gospodina Lazarescua, divan je u svojoj okrutnosti i odurnosti uvjerljivo vjernoga opisa samo jedne noći gubljenja i bauljanja jednog gospodina u jednom zdravstvenom sistemu, mi bivši Jugoslaveni uvijek smo sebe doživljavali, malo, onako, Hoch iliti posh ekipom u odnosu na tu nesretnu ekipu iza prave željezne zavjese, a ono što je u ovom trenutku najstrašnije jest kako se taj neopisivo loš rumunjski zdravstveni sistem i ovaj naš jedva razlikuju. Iako je njihovo zdravstvo zvanično na najnižoj razini cjelokupne nam europske zajednice naroda i narodnosti, način na koji je pacijent izgubljen u sveopćoj korumpiranoj neorganiziranosti i sebičnosti, i na kraju prepušten nemoćnoj ljudskosti jedne usputne tehničarke koja se nekako ljudski uspjela za dotičnu jedinku vezati i oko nje bez nekog posebnog razloga, osim možda dobroote, brinuti, veoma podsjeća na ... pa, nas. Sveopći kaos i sebičnost i onda tu i tamo koja dobra duša koja se trudi jer jednostavno je takva, i tko ima sreće naleti da dobru dušu, tko nema tko ga jebe, jebiga, eto, život i to.
Inače, mi bili nedavno u toj Rumunjskoj, jako zanimljiva zemlja. Naravno, imamo maleno dijete pa se vlastite opuštenosti radi držali uglavnom razvijenije i gospodskije Transilvanije, koja ipak vuče drugim svjetskim ratom presječeno korijenje iz njemačkog reda, rada i discipline, ali, eto, što reći, imaju oni tu neku socrealističku betonsku novogradnju koju su svi redom udesili svojevoljnim zatvaranjem i pregrađivanjem balkona, prozora i ograda i to je sve što o jednoj zemlji ima za reći. U nas se eto plašljivo uvodi neka ideja o kažnjavanju naše samovolje po zajedničkim građevinama i to je isto ono nešto što imamo zajedničko. Puno toga mi imamo zajedničkog s neobrazovanom sirotiljom i tako nam kako nam je i što reći. Biće bolje. E da, i zaboravih reći, oni tragični rumunjski film staviše u žanr komedije. Preporučam, kakogod.
Post je objavljen 11.11.2024. u 12:30 sati.