Eto prođe još jedan tjedan života, kojeg sam predugo provodio za laptopom, ne kao bloger tjedna, već u suočavanjima s oznakom" infected" i suživotom s njom. Na blogu je glede mene obilježen povratkom Teute i valjda Morskog, te novim postom Ani ram, ne toliko izvrsnim kako to obično biva, a štoš, nije lako kad tako visoko ljestvicu postavljaš. Od ona dva dizajna što sam pronašao jedan je, dalo se iščitati Teutin, drugi Kikin, međutim oba su inficirana i neupotrebljiva, pokušao sam ih postaviti na Jinovom blogu. ne ide, ne mogu se više otvoriti u wordu ili barem odt-eu, sad su inače s Jinom počeli problemi s jedenjem, toga nikad nije bilo, te pokušaja kraćenja šetnji. U onom sranju s redovnim poslom okupiraju čovjeka administrativne bedastoće i baš i nemaš vremena misliti o bitnom, a eto, u mirovini, nikako do jednog mirnog tjedna. Usput, danas mi je jedna teta vlasnica psa, koja radi u vrtiću, spomenula pojam nedjeljni blues i čudi se kako nisam znao za njega, a očito sam i sam bio žrtva, ja sam to laički tumačio kao mržnju prema radnim ponedjeljcima.
Jučer je bio ciklus Bunjuelovih filmova, samo prvi je bio u meni prihvatljivom terminu, ali sam gledao, bio mi zanimljiv do trena kad se dječak prestrašio sotone u obliku žene, onda sam se svega sjetio i prestao gledati, drugi pak bolji sam gledao više puta, a meni najbolji nije ni bio na popisu prikazanih filmova. Iako mi nisu prvi favoriti jako mi je simpatična ta dekadencija Moravije u književnosti i Bunjuela na filmu. Tko nije čitao Moravijinu "Dosadu", a mnogi nisu, meni je to kultna knjiga, nešto kao Majetićev "Čangi off gottoff" u hrvatskoj književnosti dvadesetog stoljeća.
Nadam se da na blogu nisam ovaj tjedan razočarao slučajne prolaznike, one koji ne znaju da mi kvantitet nije manje važan od kvaliteta...
Post je objavljen 10.11.2024. u 18:53 sati.