Davno, davno, još dok smo bili u onom, još i sad nažalost najjačem srednjoškolskom sindikatu, nasljednikom sa svom infrastrukturom onog socijalističkog, a koji je za vrijeme sad već čuvenog prosvjeda na glavnom zagrebačkom trgu, lansirao u zvjezdane političke vode blog apostola Marina Miletića, drugarica je poslana na svjetski sindikalni skup u Berlinu, glavna tema je bila cjeloživotno usavršavanje. Razmatrane su promjene u svijetu koje nužno tjeraju pojedinca na veću fleksibilnost, ugrožavaju radna mjesta, pojedinac rijetko može više planirati svoju budućnost i nužno je stalno usavršavanje pojedinca i prilagodba sindikata na vrli novi svijet. Drugarica je svejedno privatno najviše pričala o zavodljivoj ljepoti Berlina i ljubavi na prvi pogled iz zraka prije slijetanja u višemilijunski grad. Zajedno to nismo ponovili, ja sam par puta letio na kraćim relacijama i imam samo loša iskustva s turbulencijama, otkako je Jin s nama i avionski letovi su, paradoksom koji je prva objasnila Sahra Wagenknecht, jeftiniji od drugih oblika prijevoza, nismo mogli pristati na nehumane uvjete leta s psom, tek prošle godine su se pojavile neke zasad skupe kompanije s drukčijim odnosom prema kućnim ljubimcima.
Elem, osamdesetih godina prošlog stoljeća smo, kad je zamjenik ministra obrazovanja bio izvjesni Dolenc, odlazili smo redovito na stručna usavršavanja u Crikvenicu, gostovali su vrhunski stručnjaci iz Njemačke, Austrije i Švicarske i od nas koji smo dolazili stvorili vrhunske profesionalce i na jezičnom planu, komuniciralo se isključivo na njemačkom jeziku. Nakon što je nestao i omraženi socijalizam, prestala su i gostovanja najboljih inozemnih predavača u Hrvatsku, postali su preskupi, jedino što je preostalo najboljima od nas, koji formalno nikad nismo napredovali, je bilo tražiti materijale po bespućima interneta i natjecati se za ljetne stipendije u inozemstvu, što je po pravilu uspijevalo u intervalima od oko pet godina. Neovisno o tome, drugarica i ja smo s istomišljenicima svako ljeto o svom trošku i u svojoj organizaciji, živjeli u "berlinskim komunama". Jedno ljeto je s nam provela u petočlanoj ekipi i blogerica Sandra iliti Halter ego, ili Heroine ili Poni ili Echoe ili...Bilo je tu još nickova, sad ne znamo ništa o njoj, bili smo jednom i gosti u njenom gradu, ona je novu godinu čekala u Rijeci, na naslovnici blog haera, uvijek je se rado sjetimo.
Uglavnom naš veličanstveni školski sustav u kojem kao ministri nepogrešivo isplivaju najgori od nas i zbilja mi nedostaje i manje nego što sam očekivao, natjerao me na cjeloživotno usavršavanje i u mirovini. Kao što čitatelji bloga znaju po hitnom postupku sam morao vratiti "posuđeni" laptop, valjda da ga mogu dijeliti novim naraštajima u propagandne svrhe, krijući mu godine naravno i morao sam se vratiti svom starom laptopu, koji sam posuđivao naokolo i nitko ništa nije brisao. Tako već mjesecima učim što je korisna komponenta, a što ne i što svakako moram obrisati jer je suvišno, vjerojatno kontaminirano i opasno. u sustavu Jučer sam napravio, nadam se, čim još pišem, ne fatalnu grešku. Naime ispravno sam osjetio da mi je nositelj zaraze prastari avast, uspio sam ga, iako se opirao, deinstalirati, ali nisam odmah pripremio njegovu zamjenu, pa su mi zahvaljujući onom koji mi kontrolira FB račun i šalje moje podatke na darkweb, i windowsi poludjeli i očito sam izgubio potpunu kontrolu nad njima. Kad sam vidio da je vrag odnio šalu i da mi je Opera ugrožena, upozorava me se da se na mail pokušavam prijaviti iz SAD-a, instalirao sam s njemačke Chip stranice uz veliko negodovanje Windowsa Chipov Bitdefender, no sinoć nakon dva sata trajanja prekinuo skeniranje sustava i dekontaminaciju, sad mi radi u pozadini dok ovo pišem.
Tako je jučer prošao jedan besmislen dan, nedostojan blogera tjedna, a i uopće depresivan, ni Jin nije kakao, a sad još spava, što mi je gore od hrvanja s mračnim silama Interneta i susprezanja od prezira prema sustavu u kojem sam skoro četiri puna desetljeća proveo, a kao što svi znamo, ne treba se sekirati oko nebitnih životnih stvari i okružja raznih amerika...
Post je objavljen 08.11.2024. u 07:06 sati.