PODRŠKA ŽRTVAMA TRGOVANJA LJUDIMA PRIORITET JE EU
U službenom listu Europske unije 24. lipnja 2024. objavljena je DIREKTIVA (EU) 2024/1712 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA (od 13. lipnja 2024.) a izmjena Direktive 2011/36/EU ,o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava, s kojom se mora uskladiti hrvatsko nacionalno zakonodavstvo, kao i zakonodavstva svih zemalja članica EU.
Direktiva je stupila na snagu 20. dana od dana objave u Službenom listu, dakle već sredinom srpnja mjeseca 2024.
Prenosim neke članke navedene Direktive EU iz kojih se može shvatiti kakav je stav zakonodavnih tijela Europske unije prema načinu zbrinjavanja ljudi, žena i djece , bez obzira na porijeklo i boju kože, koji su žrtve trgovanja ljudima. (mzz)
KAZNENO DJELO ZABRANJENO POVELJOM EUROPSKE UNIJE
(1) Trgovanje ljudima teško je kazneno djelo, čije se počinjenje često događa u okviru organiziranog kriminala, predstavlja teško kršenje temeljnih prava i izričito je zabranjeno Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Sprečavanje i suzbijanje trgovanja ljudima te podrška žrtvama trgovanja ljudima, bez obzira na njihovu zemlju podrijetla, i dalje su prioritet za Uniju i države članice.
(2) Trgovanje ljudima ima različite temeljne uzroke. Siromaštvo, sukobi, nejednakost, rodno uvjetovano nasilje, nedostatak stvarnih mogućnosti zapošljavanja ili socijalne potpore, humanitarne krize, apatridnost i diskriminacija neki su od glavnih čimbenika zbog kojih su osobe, posebno žene, djeca i pripadnici marginaliziranih skupina, izloženi trgovanju ljudima.
(12) Kako bi se pojačao kaznenopravni odgovor na kaznena djela koja se odnose na trgovanje ljudima počinjena u korist pravnih osoba i kako bi se odvratilo od počinjenja tih kaznenih djela, režim sankcija protiv pravnih osoba trebalo bi pojasniti i uskladiti s drugim instrumentima kaznenog prava Unije. Na temelju direktiva 2014/23/EU ( 4 ), 2014/24/EU ( 5 ) i 2014/25/EU ( 6 ) Europskog parlamenta i Vijeća pravomoćna osuđujuća presuda za dječji rad ili druge oblike trgovanja ljudima razlog je za isključenje iz sudjelovanja u postupku javne nabave ili postupku dodjele koncesije. Međutim, države članice također mogu odlučiti među kaznene ili ne kaznene sankcije ili mjere koje se mogu izreći pravnim osobama uvrstiti isključenje takvih pravnih osoba iz postupka javne nabave ili postupka dodjele koncesije kako bi se obuhvatile i javne nabave i koncesije ispod pragova iz relevantnih direktiva.
(13) Direktivom (EU) 2024/1260 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ) utvrđuju se minimalna pravila o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi stečene kaznenim djelima u kaznenim stvarima te se ona primjenjuje na kaznena djela obuhvaćena Direktivom 2011/36/EU. Odredbe Direktive 2011/36/EU o zamrzavanju i oduzimanju stoga su zastarjele i trebalo bi ih staviti izvan snage.
(15) Kako bi se poboljšala nacionalna sposobnost za otkrivanje i identifikaciju žrtava u ranoj fazi i njihovo upućivanje odgovarajućim službama za zaštitu, pomoć i podršku, potrebno je zakonima ili drugim propisima uspostaviti mehanizam ili mehanizme upućivanja u državama članicama. Uspostava formalnih mehanizama upućivanja i imenovanje nacionalne kontaktne točke za prekogranično upućivanje žrtava ključne su mjere za poboljšanje prekogranične suradnje. Mehanizam upućivanja trebao bi biti transparentan, pristupačan i usklađen okvir kojim se olakšavaju rano otkrivanje i identifikacija žrtava trgovanja ljudima, pomoć i podrška tim žrtvama te kojim se olakšava njihovo upućivanje nadležnim nacionalnim organizacijama i tijelima. Takvim bi se okvirom trebala utvrditi uključena nadležna tijela, organizacije civilnog društva i drugi dionici te utvrditi njihove odgovornosti, uključujući postupke i načine komunikacije. Ti mehanizmi upućivanja mogu biti u obliku niza utvrđenih postupaka, smjernica, dogovora ili protokola o suradnji. Mehanizam upućivanja trebao bi se primjenjivati na sve žrtve i na sve oblike kaznenih djela trgovanja ljudima, uzimajući u obzir individualnu ranjivost žrtava. Države članice potiču se da uspostave jedinstveni mehanizam upućivanja kada im organizacija javne uprave to dopušta. Kontaktna točka trebala bi služiti kao kontakt za prekogranično upućivanje žrtava u odnosima između tijela ili institucija odgovornih za prekograničnu potporu žrtvama u različitim državama članicama, ali ne i kao kontakt za same žrtve. Kontaktne točke mogu se temeljiti na postojećim mehanizmima ili upravljačkim strukturama i neće morati zamijeniti nacionalne mehanizme za podnošenje pritužbi ili dežurne telefonske linije.
PRISTUP SKLONIŠTIMA I SIGURNOM SMJEŠTAJU
(16) Kako bi se poboljšalo pružanje pomoći i podrške žrtvama trgovanja ljudima, države članice trebale bi osigurati da žrtve imaju pristup skloništima i sigurnom smještaju koji su opremljeni za ispunjavanje posebnih potreba žrtava trgovanja ljudima. Kako bi se povećala sigurnost pretpostavljenih ili identificiranih žrtava trgovanja ljudima, države članice potiču se da zahtijevaju da osoblje koje u skloništima dolazi u kontakt sa žrtvama trgovanja ljudima u kaznenoj evidenciji nema kaznenih djela koja se odnose na trgovanje ljudima ili druga kaznena djela ili prekršaje koji ozbiljno dovode u pitanje njegovu sposobnost preuzimanja odgovornosti u pogledu žrtava.
(18) Države članice također bi trebale osigurati da žrtve dobiju pomoć bez obzira na njihovu nacionalnost ili apatridnost, njihovo državljanstvo, njihovo boravište ili njihov boravišni status te oblik njihova iskorištavanja. Pomoć bi trebala biti usmjerena na njihovu potpunu reintegraciju u društvo, što može uključivati pristup obrazovanju i osposobljavanju te pristup tržištu rada, u skladu s nacionalnim pravom, kao i povratak neovisnom životu.
(20) Kako bi se spriječilo da žrtve ponovno postanu žrtvama trgovanja ljudima unutar Unije, važno je da pri premještanju žrtava na temelju Uredbe (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća ( 10) države članice ne premještaju žrtve u državu članicu u kojoj postoje utemeljeni razlozi za pretpostavku da bi žrtve zbog premještanja u tu državu članicu bile izložene stvarnom riziku od kršenja njihovih temeljnih prava koje predstavlja neljudsko ili ponižavajuće postupanje u smislu članka 4. Povelje.
(21) Žrtve trgovanja ljudima imaju pravo na traženje međunarodne zaštite ili jednakovrijednog nacionalnog statusa. Također mogu imati pravo na boravišnu dozvolu na temelju Direktive Vijeća 2004/81/EZ ( 11), ako je to primjenjivo. Stoga bi države članice trebale osigurati da se relevantna dva postupka međusobno nadopunjuju i da se međusobno ne isključuju.
(22) Osobe bez državljanstva izložene su većem riziku od toga da postanu žrtve trgovanja ljudima. Pri primjeni ove Direktive važno je obratiti posebnu pozornost na tu ranjivu skupinu.
(32) U cilju podupiranja svojih nacionalnih politika države članice trebale bi izraditi i nacionalne akcijske planove za suzbijanje trgovanja ljudima.
(33) Kad je riječ o djeci, države članice potiču se da osiguraju da nacionalni sustavi za zaštitu djece izrade posebne planove za sprečavanje trgovanja ljudima, među ostalim djece u domovima ili ustanovama zatvorenog tipa.
Izvor: Direktivom Europske unije o sprječavanju trgovanja ljudima i zaštiti žrtava ( DIREKTIVA (EU) 2024/1712 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 13. lipnja 2024. )
Post je objavljen 04.11.2024. u 10:43 sati.