Nema te. Svuda muk i tišina,
i jedna svijeća kojom žalost teče.
Plam što tinja i tugom treperi
u srcu se nikad ugasiti neće.
Gruda tvoga loga u ruci žari,
kroz prste sipi zemljica laka.
Teške su kiše što iz oka kaplju.
Nijedna bol nije tako jaka.
Sutra ću ti doći, u predvečerje,
proći ću ko sjena tihim perivojem.
Upalit ću svijeću na sipkoj postelji,
da tvoje snove ugrije spokojem.
Sutra ću ti doći, ta znaš da hoću,
donijet ću ti cvijet, jednu ružu plavu,
spustiti je pred križ, na suhu zemlju,
nježno ko da milujem uspavanu glavu.
Nema te. Svud muk i tišina,
i jedna svijeća kojom žalost teče.
Plam što tinja i tugom treperi
u srcu se nikada ugasiti neće.
Gruda tvoga loga u ruci žari,
kroz prste sipi zemljica laka.
Teške su kiše što iz oka kaplju.
Nijedna bol nije tako jaka.
Post je objavljen 31.10.2024. u 10:16 sati.