slatki običaji vezani uz Dan sjećanja na naše drage koji su nas ostavili....
lani mi se nekako u ovo doba javio Boško
- aj mala, gibaj, u tvome sam kvartu, doleti na kafu u Malu kavanu imam nešto za te..
uz još par riječi kroz smjeh izgovorene koje su mi i sad u uhu.Neke riječi ne prolaze tek tako , s vremenom kako obično mislimo.
Intanto, Boško me je čekao gdje rekao s naručene dvije kave i smeđom kutijicom BOBIS ovih bobića !
- ti znaš naše običaje - kaže- bobiće uvik zet poklanja punici , a niti san ti zet, a niti si mi punica Božemesačuvaj od take, ali si mi prija a to vridi više od bobića.
Danas, dok ovo pišem i dok se sjećam baš svega, @Kupus nije s nama.
Bobići ili favette ostaju i dalje, vjekovima davno slastica od starih Egipćana, preko grčke božice sudbina , pa do u nas u Splitu znak poštovanja i prijateljstva među ljudima .
Stoljetna vjerovanja su se promijenila , samo su bobići u recepturi i namjeni ostali isti.
U ime svih koji ga se sjećaju po duhovitom, iskričavom pisanju,a i nas nekolicina koji ga pamte živog i s osmijehom ostavljam ovaj zapis kao trag nezaborava nekoga, koji je meni osobno bio najodaniji sugovornik za sve ono, što smo držali našim problemima dnevnog postojanja
Post je objavljen 31.10.2024. u 09:35 sati.