Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Na onaj posljednji ples. Obećavam, neću plakati. Suze sam davno zakopala, kao i emocije koje me žderu iznutra. Lakše je tako, barem u ovom trenutku. Jednostavno je moralo biti tako, nikako drugačije. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Prošetajmo ulicama grada, kao nekad. Šuteći. Nema smisla trošiti riječi, odavno su potrošene. A toliko toga je lijepog rečeno. Poput one davno zaboravljene melodije, koja te takne, u dušu. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Još jedan put. Da trčimo kao djeca, slobodni od okova života. Ovog puta ćemo se smijati. Novom sutra. Novim stranicama, u praznoj knjizi, koje tek treba ispisati. Ako odlaziš, povedi me sa sobom. Kroz prošlost, sadašnjost i neotkrivenu budućnost. Da proživim još pet minuta slušajući kako dišeš. Taj trenutak trebam za sebe. Ako odlaziš...Sretan ti put.
Post je objavljen 28.10.2024. u 18:02 sati.