„SRPSKI KULTURNI CENTRI“- KORACI KA
„SRPSKOM SVETU“
Nedavno je u, središtu glavnog grada svih Hrvata, Zagrebu, u nazočnosti ministre Ministarstva kulture i javnih medija Republike Hrvatske, Nine Obuljen Koržinek, ministra vanjskih poslova Srbije, Marka Đurić i predsjednika Srpskog narodnog vijeća, kojem je glavni grad Beograd, Milorada Pupovac, otvoren Srpski kulturni centar. Pupovac je prigodno rekao da centar služi svakom stvaralaštvu koje govori jezikom napretka u slobodi, jednakosti i bratstvu dvaju naroda.
Ovo „bratstvo“ najbolje se očitovalo u Domovinskom ratu, kojeg mnogi, protivno interesu Hrvatske, nastoje zaboraviti, kad su naoružana „braća Srba“, uz časne iznimke, na svetom Hrvatskom tlu, u ime Velike Srbije, počela ubijati svoje goloruke susjede, Hrvate i sve druge koji nisu Srbi pa čak i, istina rijetke, časne Srbe koji nisu prihvatili velikosrpsku ideologiju.
Dosad su, takozvani, Srpski kulturni centri otvoreni u Belom Manastiru, Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Daruvaru, Pakracu, Virovitici, Bjelovaru, Garešnici, Udbini i Kninu. Slijede u Petrinji, Zadru, Dvoru na Uni… U planu ih je četrdeset.
Po čemu bi se kulturni centri, po politici Vlade Republike Hrvatske, izgrađeni novcima Hrvatskih poreznih obveznika, smjeli zvati Srpski?
Radi se zapravo, o Hrvatskim kulturnim centrima za Srbe u Republici Hrvatskoj.
Koja će biti njihova namjena, koliko će imati zaposlenika i suradnika, hoće li oni biti provjereni, tko će ih plaćati, hoće li i u kojoj mjeri biti filijale ili ekspoziture tuđih nejavnih službi, hoćemo li odgovarajuće nadzirati rad tih centara?
Hoće li Srpski kulturni centri biti svjetovna Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj nema ni srpskih sela ni srpskih škola ni srpskih kulturnih centara.
Držim da su Srpski kulturni centri, legalni procesi ka stvaranju „Srpskog sveta“.
Pitam se, zašto o toj podvali šute: vazda glasni falsch domoljubi, patriotske stranke, Kler, braniteljske udruge, akademici, „matičari“, intelektualci, aspiranti za značaj Predsjednika Republike Hrvatske, uzgajivači tratinčica na Marsu, mlatitelji prazna slame i drugi uočljivi sebeljubi?
Hoćemo li kad, nakon imperijalističke parole: „Gde su srpski grobovi tamo je srpska zemlja“ čuti novokomponiranu: „Gde su Srpski kulturni centri tamo je Srbija“, sa željom da u te kulturne centre ne dolaze ministri „spoljnih“,već „unutrašnjih“ poslova Srbije.
Uz svijetle trenutke naše suvremene povijesti, poput „Hrvatskog proljeća“, Referenduma o samostalnost, koji je odlukom raspisao Prvi Predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, 1991. godine, na kojem se od 83,56 posto birača izašlih na referendum, njih 94,17% izjasnilo za samostalnu, neovisnu Hrvatsku, a samo 1,2 % za federaciju u okviru, danas, propale Jugoslavije, postupaka za osamostaljivanje Hrvatske te briljantne pobjede u Domovinskom ratu, Hrvati su u povijesti činili i brojne pogrješke.
Dopuštenje tendencioznih naziva kulturnih centara Srba u Hrvatskoj, kao Srpskih, držim jednu od njih, s dalekosežnim negativnim posljedicama za budućnost Hrvatske.
Dao Bog da sam u krivu.
Branko Smrekar2
U Brdovcu, 25. listopad 2024.
Post je objavljen 25.10.2024. u 09:36 sati.