Nije Milanović naivan kao, nažalost, većina hrvatskog naroda koja bezrezervno vjeruje Plenkoviću; sjeća se Milanović da se Plenki na sastanku kod Macrona, mislim da je to bilo u ožujku ove godine, ispričao ukrajinskom narodu što ne može poslati našu vojsku na ukrajinsko ratište jer to ne dozvoljava Milanović. Podsjetimo se da je i Macron pobornik slanja EU vojske na ukrajinsko ratište, njegov entuzijazam, osim našeg AP, ne dijeli ostatak EU.
Naš bi premijer, jer on je ipak poslušan vojnik svojih EU generala, poslao na ukrajinsko ratište koliko god treba naših mladića, izvrgnuo malu Hrvatsku nepotrebnom riziku, a on sam ostao bi na sigurnoj busiji; sve što čini danas čini da bi onima koji zapravo upravljaju Hrvatskom pokazao da je vjeran i odan vojnik na najpravijoj strani povijesti kojemu mogu vjerovati. Iako nije nikada bio u ratu zna da se nadređene mora slušati što njegovi vjerni poslušnici i čine.
Zbog toga se Plenković i zakvačio s Milanovićem oko nekoliko oficira koji bi navodno u Njemačkoj podučavali ukrajinske vojnike. Prema Plenkovićevim nastupima i energijom kojom se bori za odlazak tih nekoliko oficira u Njemačku lako bi se moglo zaključiti da o njima ovisi budućnost Ukrajine. Vjerojatnije je da je povrijeđen njegov do neba velik ego.
Zanima me, čak i da su naši oficiri otišli uz Milanovićev blagoslov, što bi to mogli naučiti Ukrajince koji ratuju već 2,5 godine i stekli su više iskustva i znanja od naših oficira. Treba imati na umu i činjenicu da je Domovinski rat u odnosu na krvavi rat u Ukrajini bio nešto poput teže vojne vježbe .
Moramo imati na umu i da se tijekom 30 godina mnogo toga promijenilo; za vrijeme rata u Hrvatskoj dronovi skoro da su bili nepoznati a tenkovi još uvijek alfa i omega na bojišnici, koliko mi je poznato iz razgovora s veteranima nisu dronovi ni korišteni u to vrijeme, bar ne na bojišnicama na kojima su oni ratovali. U ratu u Ukrajini vidi se koliko su tenkovi u stvari neučinkoviti i zastarjeli.
Premijerovu bijesu, nadam se da neće dobiti infarkt, doprinosi i slaganje većine opozicije s predsjednikom, da kojim slučajem dobije dvotrećinsku većinu u parlamentu, koju teško može dobiti, vjerujem da bi naš premijer bio najsretniji čovjek na svijetu.
Pokušajmo si zamisliti što bi se dogodilo da Milanović izgubi na izborima a na njegovo mjesto dođe Plenkovićev poslušnik. Tada bi za Plenkovića samo nebo bilo granica jer bi tada u svojim rukama imao svu vlast u Hrvatskoj; više ne bi bilo Milanovića kao jedine barijere Plenkovićevoj samovolji. Podsjetimo se: "Ja mogu što hoću". Ginuli bi naši mladići u Ukrajini za Plenkovićeve i interese njegovih prikrivenih šefova. Tko misli da bi to bilo dobro i korisno za Hrvatsku neka slobodno glasa za Primorca.
Post je objavljen 22.10.2024. u 11:33 sati.