Šta mislite koliko je načelnika ili pročelnika dalo otkaz i otišlo negdje izvan državne službe tražiti sreću.
U pravu ste državni službenici koje vrlo pogrešno sve nazivamo uhljebima vrlo rijetko se odlučuju na takav korak.
Ipak u posljednje vrijeme preko šest stotina djelatnika centara za socijalni rad je dalo otkaze i otišlo negdje drugo.
I nikoga nije briga, niko ne pada u nesvijest niti plače nad sudbinom djelatnika centara.
Zato nije ni čudno da ljudi odlaze, imaju ogromnu odgovornost na svojim poslovima, doslovno odlučuju o ljudskim životima, a niko ih ne cijeni.
Zato si svi uzimaju za pravo pljuvati po njima, od radodajke Severine, do veće skupine idiota na bloghaeru koji se svaki put kada se nešto dogodi, taj čas priključe hajci na djelatnike centara.
Nikako mi nije namjera idealizirati nikoga pa tako ni bivše ili sadašnje djelatnike centara za socijalni rad, ima ih dobrih i loših jednako kao i liječnika, profesora, zubara ili automehaničara.
Ipak ako mislimo da će nam taksista zamijeniti Afganistanci, zidare Indijci, skladištare Nepalci, prodavačice Filipinke, sutra i Rusi ili Moldavci liječnike.
Šta mislite ko će nam zamijeniti djelatnike u centrima za socijalni rad, koji su vjerujte mi na riječ važniji od zidara, skladištara, prodavačica, pa čak i liječnika, jer liječnici svoje pogreške pokopaju, pogreške djelatnika centara za socijalni rad žive i dalje.
Post je objavljen 19.10.2024. u 18:30 sati.