U tišini jutra, dok sunce se budi,
Moje tijelo umorno, ali srce još ludi.
Lijeva ruka ne čuje, noga ne korača,
Al' duša pleše, ne zna što je plača.
Moždani udar donio je tamu,
Al' u meni tinja neugasla plamu.
S osmijehom na licu, kroz bol i strah,
Koračam naprijed, osjećam Božji dah.
Veselje tražim u svakom trenutku,
I kad padnem, dignem se na ljutku.
Jer i kad tijelo klone, duh je jak,
S ljubavlju i vjerom, život je lak.
S lijevom šakom ne mogu više pisati,
Al' desna mi daje snagu, mogu disati.
Noga možda miruje, ali ne i ja,
Jer u srcu nosim pjesmu, ona ne prestaje da sja.
Kroz bol i borbu, ja nalazim smijeh,
I kad dan je težak, u meni je grijeh
da se predam, da izgubim sjaj,
Jer život je borba, al' uvijek je raj.
Oduzetost me ne može slomiti,
Veselje me može kroz tugu voditi.
U meni je snaga, dublja nego bol,
Kroz bolest, ja plešem, veselje je moj stol.
Post je objavljen 16.10.2024. u 19:51 sati.