Slučajni precjednik nas i dalje bruka po vaseljeni, debilčeki bi i dalje zabranjivali, sad Tonsona, sad Priju, sad ne bi dali vojvodi Čubetu da dođe, ali se kunu u Noleta koji je četnik isto ko i Čube, ko to more razumit.
Kako ljudima nije dovoljno da o svemu mogu reći što žele, nego bi eto baš nešto zabranjivali, trideset godina demokracije nije pomoglo da se riješe tog totalitarnog nerva, nego i dalje ka čiuvave na ekstaziji laju u prazno.
Kaže moja draga prijateljica Sarah be da ima više istina, što naravno ne stoji, ali to ne znači da ja nju i dalje ne volim.
Vojvoda Čube, poznat po solo nastupu u Glini kad je oduševljenim Srbima i Jugoslovenima tvrdio da Glina nikad neće biti hrvatska, bi se složio sa dragom Sarah, naime on kaže u Dubrovniku za koji Srbi tvrde da je njihov da oni sto posto drugačije vide ono što se događalo devedesetih.
E sad kad bi svako imao svoju istinu mogli bi zauvijek biti u sukobu, i nikad ne ostvariti normalan suživot, srećom istina je samo jedna, i spoznaja te jedne istine kako oko devedesetih tako i oko svega ostalog u životu je jedini način da ne živimo u permanentnom sukobu.
Istini doduše nekad treba dugo da ispliva na površinu, ali je predragocjene da bi ostala skrivena.
Dakle istina je samo jedna, sve ostalo je blebetanje kako ne bi priznali da smo u krivu.
Istina nam se ne mora sviđati, ne moramo je uvijek ni slijediti ni prihvatiti, ali nikada ne smijemo prihvatiti da ima više od jedne, ako to prihvatimo izgubili smo jednom za uvijek.
Post je objavljen 12.10.2024. u 16:07 sati.