Došla sam do točke na kojoj jednostavno namjeravam odustati.
Nakon godinu dana od 1.nezgode i 3,5 mjeseca od druge (a koje ne bi bilo da nisam išla u fitness centar vježbati radi usrane noge) koljeno mogu saviti 92 stupnja.
Dakle praktički ga ne mogu saviti.
Ortoped mi je na pitanje što mogu očekivati od fizioterapije odgovorio da s fizioterapijom polako treba prestati, a i što bi ja htjela sama.sam kriva za nezgode.
S tim majmunom nisam htjela dalje razgovarati, a ni on sa mnom, nakon što sam rekla da bi bolje bilo da sam prije godinu dana pala na glavu i završila cijelu priču.
Onda sam otišla kod kućnog liječnika, ispričala mu što mi je ortoped rekao i kaže on da iako nije baš najljepši način ali da ortoped vjerojatno ima pravo.
No to ne znači da ne mogu očekivati baš nikakvo poboljšanje i da dalje nastavim sa sportom.
Ma nabijem ga na kurac njega i sport.
Oduvijek mrzim sport a još u školi su mi sportaši išli na kurac jer su im svi radili neke ustupke.
Sama niti sam sportski tip, niti mi sport čini zadovoljstvo niti mi u mojoj situaciji može nešto donijeti.
Osim vježbanja uz znojne smrdljive debile u teretani i pičkice koje trče na traci gledajući se u zrcalo.
A sve skupa da bi možda u pola godine došla na 92,5 stupnja.
Od subote me bole križa i doma sam na bolovanju. Nemam trenutno ni volje ustati iz kreveta a muž me maltretira da idem plivati.
Ne idem više nikamo, odjebavam sport i intervalnu dijetu 8/16 i danas ću se prvo najest kako spada nakon dugo vremena.
Onda ću sjesti u fotelju i gledati 8 sati Netflix a 16 igrati novu Zeldu.
Pa da vidimo koja metoda će me dalje dovesti.
Post je objavljen 08.10.2024. u 09:06 sati.