Marketing
Blogiranje i blogersko maltretiranje
Evo, došla prijestupna godina kada moram nešto napisati.
Odlučila sam redovno pisati bar godinu dana. Ne mogu dočekati doba novogodišnjih odluka, jer ih se ionako nikada ne pridžavam, pa sam odlučila ovako iznenada da mi se piše i da me od toga neće odbiti nikakva blogovska politika, a ni to da me nitko možda neće čitati jer je ova blogosfera već uhodana urica di se svi znaju i prepoznaju i dopisuju, pozitivno ili negativno. Odlučila sam zažmiriti i baciti se u nepoznato i samo piskarati. Bit će tu puno gluposti, što je totalno neizbježno, jer je i život tako onako pun besmislica i gluposti, a ipak ga nastavljamo životariti. I pisala bih o svemu što mi padne na pamet, a ne samo o Australiji. Jer u mojim godinama, egzistencijalne misli su neizbježne.
Jedna stvar koja me, naravno, inspirirala na piskaranje je i to što sam nedavno bila na ljetovanju kući u HR, a odnedavno, kad god se nađem tamo, pokušavam kupiti neku knjigu na hrvatskom i to uglavnom domaće pisce i onda to polako čitam dok sam u Australiji. I tako sam shvatila koliko mi nedostaje čitanje i piskaranje na hrvatskom. Prošle godine sam kupila Jasena Boku, „Život i smrt uz svetu rijeku“, putopisnu knjigu, iako bih radije čitala dobre romane. Ove godine nisam stigla obići sve knjižare, ali onaj kiosk-knjižara u Šibenskom Dalmara centru me totalno izmučio jer nisu odijelili domaće pisce od stranih pa sam se toliko preznojila tražeći išta zanimljivo da sam na kraju uzela knjigu o hrani i dugovječnom životu nekog stranog autora, i time prekršila moje pravilo da moram kupiti i čitati domaće autore, ali sam se zato sad bacila na mijenjanje životnih navika da doživim bar stotu. Ali dok sam ja mislila da se stvarno zdravo hranim, po toj knjizi ništa od onoga što ja jedem nije dobro, i navodno je zdravija piletina od moje voljene leće, pa bih na kraju ako odbacim svu onu hranu koju autor te knjige smatra da ne vodi do dugovječnosti, mogla doživjeti stotu ili bar biti zdrava samo ako budem stalno gladovala. Pametnije od svega toga mi je drugi put zapisati što bih htjela čitati kako bih uopće našla ono što me zanima, jer ću tako lakše naći i neću opet naletiti na nekog autora koji će poremetiti moj životni i prehrambeni svjetonazor.
(Slika: Potraži ako možeš Bokovu knjigu na hrvatskom)
I eto, kreće moje redovno maltretiranje blogosfere.
Da ću biti redovna u pisanju (valjda bar jednom tjedno) i da ću izdržati tu cijelu jednu godinu, e to ne obećajem. Ali obećajem da ću se potruditi.
Ne mogu baš obećati da ću biti gramatički korektna, jer dok mi se čini da mi č i ć još nekako idu, zarezi mi prilično štekaju. A tako sam se nekoć dičila svojom pismenošću. Nastavak slijedi brže nego ste očekivali, i bar tako nekako dok me drži pisanje i blogiranje... Dok traje nek traje...
(Slika: izbor za čitanje na Singapurskom aerodromu, zanimljivi Azijski pisci)
Post je objavljen 05.10.2024. u 11:36 sati.