Jedna šinjorina voli neobično u običnom... Biti drugačija, svoja, u pozadini sa svojim malim simpatičnim slikicama, sa snovima u đepu, sa lijepom glazbom, sa morem nade, nebom kojim plove dubine, zalaskom koji je uvijek nanovo iznenadi i sa njim u novu poeziju, stih, priča, pogled tišine ma uvijek je neka mistika ali zato je fora ono što se listati mora. Svi smo mi takvi, oni koji vole slova u svim njihovim nijansama i čarima... I sunce puno ljubavi... I puno bi išla, vozila se pa i letila ali nekad se mora stati između reda i niza novu sebe tkati. Malo pašu valovi pa i oseke i plime... gledano iz dubine, ponekad i daljine... Uz naočale u boji ponekad ružičaste bitno da postojano stoje. To su samo neke male Ja ali volim te nijanse iz površine da kažem drugačije voli dubine. Prolaznici ovim svijetom a tako šetamo snovima... ovim gužvovitim planetom.
Ono što vas razlikuje od drugih, čini vas lijepim .. zato je dobro biti drugačije svoj...
Post je objavljen 04.10.2024. u 20:41 sati.