Teško je opisati taj osjećaj. Zato ga neću ni pretjerano opisivati. Kada smo od Milana i Tamare Zakoniti i ja preuzeli knjige i potrpali ih u auto uzela sam primjerak u ruke i vlažnim dlanovima u nevjerici prelazila preko korica. Lijepo leži u ruci, divno se otvara, praktična je skroz i neće biti muka čitatelju taktilno. Prelistavam, gledam... Ne vjerujem. Ruke mi se doslovno tresu. Šalje urednica poruku "Jel knjiga vani?" Kakav tajming! Šaljem fotku sa zadnjeg sjedala uz poruku "Unutra je." :)
Iskrcavamo primjerke ploda koji se sijao i uzgajao gotovo osam godina. U početku su to bili tek tekstovi ispisani u pauzama od radnih dana, objavljivani na mom fb profilu. Kad sam shvatila koliku podršku imam od divnih ljudi koji me čitaju, pojavila se pomisao da bih možda, eventualno, nekada mogla izdati knjigu baš takvu. O ugostiteljskom poslu. Knjigu koja bi mogla educirati, prikazati mnoge strane jednog podcijenjenog, a plemenitog i zahtjevnog zanimanja, i na kraju prikazati jedan profesionalni put pun zadovoljstva, frustracija, hektike i neupitno ljubavi, a koja govori i o međuljudskim odnosima, profesionalnim (polu)tajnama i vještinama, pomalo zaboravljenim manirima; o svim onim prehodanim i istrčanim kilometrima, bijelim košuljama natopljenima znojem, beskonačnim konverzacijama sa gostima i kolegama...
I trajalo je to putovanje od prve primisli do realizacije. Pisalo se, tražilo načine, uvjeravalo izdavače, javljalo na natječaje za potpore...
U međuvremenu došao je blog gdje su tekstovi nastavili putovati prema čitateljima.
I vrijedilo je. Sve.
Stranice ispisane kroz život konobarice otisnute su kroz stranice knjige Dobar dan, izvolite.
Ako vas knjiga dopadne čitanja vjerojatno se sa nečime nećete složiti, nešto će vam biti simpatično, nešto smiješno, nešto možda upitno, a pronaći ćete i pokoju tiskarsku grešku ili lapsus unatoč desetinama kontrola teksta prije slanja u tisak.
No važno je jedno.
Neka jedan čitatelj uživa u knjizi i neka jedan samo kolega usvoji nešto iz nje - misija je ispunjena.
Hvala svim kolegama koji su uz mene bili tijekom mog dosadašnjeg profesionalnog puta. Svim gazdama i negazdama, šefovima i nadređenima. Dobro su mi došli i oni što ih se nerado sjećam, naučili su me kako ne treba.
Hvala Julijani, Tanji i Marini; Tamari, Milanu i Tanji P. koji su knjigu doveli do finalizacije.
Enveru i Tei od kojih sam naučila mnoge spisateljske tajne zanata
Neponovljivom Cviji, koji na žalost više nije s nama, a učio me jednom drugom, spisateljski srodnom zanatu.
Nevjerojatna je to ekipa ne samo majstora svog faha, već izuzetno dobrih bića.
Hvala svima.
Knjiga više nije moja.
Vaša je dragi čitatelji.
Konobarica
P.S. Hvala adminu blog.hr na naslovnici.
Post je objavljen 03.10.2024. u 19:37 sati.