Na zidu stare, zapuštene i velike vile, visjela je slika. Bila je to jedina stvar koja je bila netaknuta, dok je sve okolo bilo trulo. Na slici je bila žena iz prošlog doba, odjevena u raskošnu haljinu, s svijetlo plavim očima koje su promatrale svakoga tko uđe u hladnu i tamnu prostoriju. Pogled joj je bio hladan, gotovo si mogao osjetiti kako led probada tvoju dušu kad ju pogledaš. Nitko nije znao tko je bila ta žena sa slike, ali govorilo se da nitko, tko ju je pokušao maknuti, nije preživio.
Marta, mlada studentica umjetnosti, došla je u zapuštenu vilu kako bi mogla istražiti arhitekturu i umjetnost stare zgrade. Svi, iz obližnjeg selu, su je upozoravali da ne dira „Prokletu damu“, tako su je zvali, ali ona nije vjerovala u njihove priče. Mislila je da je to samo praznovjerje.
Čim je zakoračila u vilu, osjetila je hladnoću koja joj se uvlačila u kosti. Divila se dizajnu velike vile, iako je sve bilo prašnjavo. Svake dijelove soba je fotografirala sa svojim mobitelom - kamin, zidove, slike, namještaj, kamene stube koje vode na drugi kat i tako dalje. Čim je ušla u prostoriju gdje je visjela „Prokleta dama“, osjetila je još veću hladnoću i odmah je primijetila sliku jer se previše isticala. Bila je fascinirana kako žena na slici djeluje stvarno.
Marta je dugo gledala sliku i divila se. Dodirnula je sliku jer je htjela opipati platno na kojoj je naslikana. Čim ju je dodirnula osjetila je kako je hvata jeza. Počela je osjećati da ju netko promatra, da nije sama u prostoriji. Osvrnula se oko sebe, ali nije bilo nikoga drugog osim nje i dame sa slike. Napravila je nekoliko fotografija i brzo izašla van.
Marta se vratila u hotel, kako bi pisala o arhitekturu i dizajnu stare zgrade. Pisala je dugo, cijelu večer, gledajući slike koje je fotografirala. Sve je bilo mirno dok nije došla do fotografije na kojoj je prostorija sa slikom dame, koja je visjela na zidu. Uočila je nešto neobično. U mračnom kutu prostorije stajala je neka sjena. Počela je listat ostale fotografije, i na svakoj fotografiji se vidjela neka sjena, silueta neke osobe. Marta je bila u šoku.
Fotografije na mobitelu su se počele same listati. Odjednom su se pojavile fotografije te prostorije, koje ona nije fotografirala, na kojima je na zidu pisalo krvlju „Nisi me trebala dotaknuti“. Na sljedećoj je pisalo „Bježi“, na sljedećoj „Gorjet ćeš u paklu“, na sljedećoj „Mrtva si“, na sljedećoj „Sakrij se“, na sljedećoj „Dolazim po tebe“ i odjednom se zaustavilo na fotografiju na kojoj je stajala prokleta dama sa kistom u ruci i kanticom punoj krvi. U tom istom trenutku se začuo jak prasak groma koji je rasparao nebo.
Svjetla, u hotelskoj sobi, su počela treperiti i naglo je postalo hladno. U hodniku, izvan njezine sobe, čuju se koraci koji postaju sve glasniji. Polako se približavaju njezinim vratima. koraci odjednom stanu tik uz njena vrata. Netko pokuca na vrata, zatim se polako otvore, ali to je bio samo domar koji je vidio iz vanka da žarulja treperi, pa ju je želio zamijeniti. Ispričao se, ako ju je prestrašio.
Nakon toga, Marta je mislila da samo umišlja od umora i otišla je spavati. Imala je noćne more o prokletoj dami, osjećala je hladnoću, kao da se zamrznula negdje, kao da se pretvorila u veliku kocku leda. Svi prolaze pored nje, ona njih vidi, ali nju nitko ne primjećuje. Probudila se sva znojna i hladna, prozor je bio širom otvoren iako je bila sigurna da ga je zatvorila.
Prelistala je mobitel i na njemu nije bilo čudnih slika. Odlučila se vratiti u staru vilu da provjeri da li je sve onako kako je bilo. Prolazeći kroz prostorije, zvučalo je kao da je vila živa, podovi su škripali, sjene su se micale u kutovima njenih očiju. Kada je ušla u prostoriju s „Prokletom damom“, slike više nije bilo, na podu je stajao samo raspadnuti stari okvir slike. Iza nje su se čuli koraci i na vratima prostorije je stajala žena s plavim očima. Marta se prestrašila, lagano se kretala unazad te je odjednom pukao pod ispod nje. Pala je na stari drveni stol, koji je pukao kada je Marta pala na njega, u prizemlju.
Osjećala je bol u rebrima i u nozi. Trudila se ustati i uspjela je nekako. Zatim se polako došepala do svog automobila i sjela u njega. Odjurila je od te vile, što dalje. Nebo je odjednom postalo tamno i počela je padati kiša, bilo je veliko nevrijeme. Dok se vozila put hotela po stvari, u jednom trenutku se dama stvorila na sred ceste, ali Marta je s autom samo prošla kroz nju. Uhvatio ju je strah i jeza. Pogledala je u retrovizor i ugledala damu s plavim očima na zadnjem sjedištu njezinog auta. Marta je sletjela s ceste u duboku provaliju i nije preživjela.