U svaki dan unesi malo boje i dan će biti ljepši...
Da pobjegneš od sivila i uđeš u vedrinu
raznih živih boja...
Boje jeseni griju nam srce .. da ga pripremi za zimu ..
Vani jesen i ima te dane tmurne uz malo sunca ali i boja pomalo zagasitih ali i lijepih... Dok je u srcu ljeto, volim taj osjećaj topline, taj pogled sunčevog sjaja taj miris ljetne svježine. Lepršavi povjetarac dok briše sve prašine koje se u život donose. Tu puštam sebi sve privilegije ljeta, da me miluju bonace a sada ostaju sjete, jer život je emocija, i ljubav koji nas okreče.. poneke oluje dođu i brzo prođu razdrmaju da ne zaspemo već spremno dočekamo novi val i opet postajem morski lav.
Svatko nosi svoje doba u srcu... I ono nas okarakterizira, čini čovjeka koji ima ljepotu svojeg doba a ne dopustiti da narušavaju mir i ono što nas čini takvima kakvi jesmo.
Biti osmijeh koji nekom treba...
Budi riječ
Ili misao koja otvara sva vrata...
Budi dan u nečijoj noći. Budi oko koji miluje i kaže ti budi mirna i to će proći.
Budi mjesec u nečijoj tami, uvijek u blizini da se ne posrami.
Budi toplina koja grije nečiji hladni dan.
Budi budna jednom će i sumnje da stanu. I osjeti svoje srce da ga možeš dati onom tko će tvoj sjaj prepoznati...
Svatko nosi svoje godišnje doba u sebi, prepoznaj se u proljeću, ljeti, jeseni ili zimi ta čar ima dubinu. U proljeću lepršavo buđenje, u ljetu ljepotu radosti, u jeseni sjeta, u zimi san... Sve ima svoju priču. Zakotrljaj
.. Budi... Samo budi...
Prepoznaj svoje doba, ono koje imaš u sebi.
Post je objavljen 01.10.2024. u 23:06 sati.