Marketing
Seciranje zapleta
1
Gotivno je kad komentari pod postom potenciraju istomišljeničku rezonanciju i u slučajevima kad nije u stotu identična. Tu i je poanta komentara pod postovima rasprava i interakcija koja je sama po sebi u svojstvu nadopune. Prethodni post je polučio baš takvu interakciju. Inspirirano rekacijama i konstruktivnošću i novim epizodama emitiranim ovaj tjedan dajem ovo seciranje kao zaključak priče o zapletu bar u toj jednoj premisi.
2
Oni koji potencijalno ovdje nalete a da nisu pročitali prethodni post nek prvo kliknu na njega, ovaj se u principu na njega nadovezuje. Dosta stvari u njemu je rezimirano a sad su se otvorile neke nove pozicije na 2. fele, interakcijski-potencirano raspravom u komentarima i samim protokom serije kako epizode idu dalje. Početna premisa prethodnog posta su bile 2 izvanredne krimi serije u kojima je koncept bio rani zaplet i uspredba s njima ove "u dobru i zlu" po tom principu ranog zapleta što se pokazalo kao praktična stvar jer prave kompleksnosti tek počinju. Specifičnost ove serije je u tome da su preokreti kao neka glavna premisa sa redateljsko/scenarističke strane. Oke..za mene je to osvježenje pošto u takvim serijama uglavnom preokreti budu dozirani ovdje ih ima u kraćim vremenskim intervalima što nas dovodi do poante.
3
U komentarima na post ispod Luki je izrazila da se nada da se serija neće razvodniti (pošto je najavljeno 170 epizoda) što je realna pretpostavka. Moj princip je da je bolje i manje epizoda nego da je više pa da se razvodne ali s ovom imam osjećaj da to neće biti slučaj. A imao sam u komentarima i osvrt na video-recenziju u kojoj sam našao gro zamjerki uz jedan detalj u kojem se moram složit. Lukin izvod je bio da je po konceptu radnje slična turskim ili konkretno njenim riječima:
"Usporedba s turskim serijama: duljina i obiteljska saga. Turci imaju običaj zakompilicirati, vjernost primarnoj obitelji ili ljubavi, pa beskrajno duljenje.....
Drugih sličnosti ne vidim. "
Drugih sličnosti ne vidim. "
Nisam od onih koji bi pratili, pa ne znam govorio sam s dozom rezerviranosti ali opći dojam imam na osnovu onog što mi je upalo u oči. APP- je ostavio komenatar kako:
"glumci i producenti morsju još puno učiti dok nadođu na razinu zapadnih, pa čak i Turskih serija."
ograđujući se izravno da je laički osvrt. A što drugo nego laički? i ja sam ovdje laički stvar je osobnog dojma a u prilog i plus za našu kinamatografiju daleko ispred zapadne i posebno turske imam talon argumenata pa da ih podastrem. Update prethodnog posta sam zaključio sa riječima da pravi zaplet tek počinje što je bilo indikativno kroz ovih 15 emitiranih epizoda i situacija u njima i to na puno razina i situacija.4
U serijama tog profila (dramskog telenovela) je neko kao nepisano pravilo da prve 2-3 epizode budu koncipirane filmski (u smislu trajanja do 1 puni sat) posebno kad je scenarij ovako kompleksan, otrkrivanje dugoo skrivene tajne u prvoj i post period nakon što je ista otkrivena, puno je kompleksnih i intrigantnih stavki potenciralo i prve 3 ako se ne varam su bile u trajanju jednog punog sata, ove nakon su cca 45 minuta. Ali upravo te kraće su one koje su ključne (iako ni jedne ne isključuju druge povezane su i nadopunjuju se) ali po principu raspleta u biti sve naredne se svode na protok zapleta danog na samom počektu što je stavljeno u kraću formu od onie prve 3 koje su bile uvod u priču iako izravan. Imala je Luki u komentarima još jednu zanimljivu (i konstruktivnu) konstataciju-da likovi liltiga uloge nisu napravljene slojevito ili konkretno njenim riječima: "plošno, bez neke dubine" s čim se ne mogu ne složiti ali s dozom rezerviranosti, jer kako sam i naveo-serija je tak na početku sinoć je evo emitirana tek 15-a epizoda od njih 170 i ima vremena za slojevitosti. Ili kako sam se izrazio u odgovoru-"sve će se njihove karakterne osobine otkriti (koje još nisu otkrivene) daljnjim protokom radnje. Jer projekt je sam po sebi poprilično slojevit i ima puno detalja situacija intriga, a najbolje koncipirane uloge su one koje svoju kompleksnost i slojevitost kompromitiraju dozirano tempirano.
5
To nas vodi do prve od 2 stavke, već se ta slojevitost likova koje na prvu nema (s čim sam se principijelno složio ali ne bez doze skepse) kompromitirala protokom radnje kroz ovih 15 epizoda (dominantno u zadnje recimo 3) prva stvar po pitanju antagonizma na relaciji Ivana-Marina. Razlika između konkretno drugih projekata inozemnih i ovog je što je ovdje konkretno u dramskoj seriji naše kinematografije antagonizam koncipiran na jedan specifičan način. Njih dvije su zapravo u istoj situaciji i svaka se bori za svoj položaj što rezultira verbalnim okršajima i drastičnim potezima s obje strane ali njihov antagonizam koji se projicira u obliku verbalne pirotehnike i svađa nije konstantan-kad su u pitanju djeca ili kad je pređena crvena linija obostrano prekidaju antagonizam i slažu se. Bilo je vjerovatno i u stranim produkijama materijala sa sličnom pričom kao i ova serija ali da bi uloge istovremeno bile i rivali i osobe koje imaju mirne periode i prijateljske trenutke je nešto sasvim novo. Pravo osvježenje na televiziji jer ovako nešto sa zapletom u prvoj-i ovako koncipiranim ulogama koje su istovremeno na suprotnoj ali i na istoj strani je nešto što još nije bilo uobičajeno na televizijskoj adaptaciji.
EPIZODA 15
6
Kad sam u postu ispod povlačio relaciju između dvije krimi serije i ove to nije bilo samo po pitanju koncepta sa zapletom nego i po jednoj drugoj stvari koja ih spaja-kriminalu. Ok, ove dvije jesu priče o krominalnom miljeu ("uspjeh" je u prvom redu priča o 4 nepoznatih ljudi koje je spojio tragičan događaj) a "odtel izdirvane" je čista krimi serija na prvu o bugarskom kriminalnom miljeu a zapravo o daleko opasnijim militantnim ekstremno desnim organizacijama. Elem, i ova serija ima kao jednu stavku priču o ulasku glavnog protagonista u poslove tako što je od njega posudio pare. Već je adaptirano kroz ovih 15 epizoda kako se situacija odigra(v)ala a u jučerašnjoj je otvoren novi problem koji je trebao biti rješenje ali ispala je komplikacija-dio firme glavnoog protagonista prodan je njegovom antagonistu. Tu se otvara još jedna slojevitost uloga za koju sam imao radar da će se kompromitirati kasnije protokom radnje-impulzivna Veljkova reakcija u kojoj totalno popizdi što je kontra svih flegma reakcija u prethodnim epizodama.
7
Kad bi trebao izdviojiti epizode koje su posebno kvalitetne u kojima su interpretirane neke prijelomne stvari to bi svakako bile epizode 14 i 15 u kojima se lagano počinje realizirati dubinska karakterizacija uloga otvaraju se neke nove stavke u promilima što isto izgleda kao neki podzaplet ima toga na više razina.
"Ivanu peče savjest što je promijenila ulaznu bravu i tako ostavila Marinu i Leu na cesti, no njih dvije su pronašle utočište kod Divne i ne sluteći tako izazvale novi požar. Jakov iz revoltiran njihovim dolaskom, pijan odlazi u Draginu radionu.
Petra se konačno uspjela riješiti auta koji je može povezati s Uninom nesrećom. Njezini se problemi brzo nastavljaju kad je kod kuće dočeka žena Crnoga, Gabrijela.
Veljko saznaje da su u kući promijenjene brave i shvaća da brzo mora riješiti situaciju s Marinom. Odluči provaliti u ured Crnog kako bi uzeo novac koji mu je prethodno dao."
8
Prepiska sa službene stranice koja je u principu najava epizode 14. Iz priloženog se vidi pozadina priče, da se radi o intimnim borbama i introspekcijama. Prva reakcija koja je bila produkt pritiska i afekta nakon određenog vremena postaje objekt samokritičnosti i uzurpacije savjesti što je isto iz talona samog principa na koji su uloge pisane-stvar se kompromitira postupno i na tom planu. Što se tiče ostalog iz sadržaja epizode-zajebalo se sve što se zajebati dalo što otvara nove kompleksne situacije koje će sasvim sigurno-polučiti kojekakve reakcije svih upletenih što će biti postupna kompromitacija slojevitosti uloga-ok ne svih sasvim sigurno ali da ovih koje su glavna rola. Imao sam u postu o filmu adio referancu na psiho-seansu jednog od prijatelja glavnog protagoista koji je ozbiljno bolestan kao oblik preventive da totalno ne ispali usporedno za situacijom u predstavi "nestajanje" kad Karlova kćer se lomi pod pritiskom života s istinom. Nisu situacije niti priča u ovome ista ali slična-po pitanju principa da se događa nešto derastično što svima mijenja živote a u toj situaciji će biti još svakakvih reakcija.
EPIZODA 15
9
Iz epizode 15
"Veljko se budi u firmi. Shvaća da je na samom dnu kada ga Slaven šokira vijestima da je on svoj dio firme već prodao Crnom ne bi li mu tako pomogao.
Veljko se nalazi s Marinom i laže kako će sve biti riješeno ne bi li na taj način kupio malo vremena s Leom. Veljko odlazi s Leom i dogovori susret s Nikom i Vilijem u lunaparku gdje provode dan iz snova.
Ivana i Marina nalaze se u kafiću i nakon obostranih isprika povezuju se u nadi da će Marina uskoro dobiti od Veljka ono što joj pripada i da si njih dvije neće stajati na putu."
To je slučaj kad dolazi do žestoke svađe između prijatelja i kad glavni protagonist po prvi put u toku serije pokazuje impulzivnu stranu-što do sad nije bio slučaj temperament je puknuo u ključnoj situaciji kad se nakupilo svega sa privatne i poslovne strane a jedino rješenje koje je imao više nema zbog druge strane koja je svoj dio prodala i to krimosu kojem je on dužan-ali kao rješenje njegovih problema što on iz prve ne zna pa ima imulzivnu reakciju. Ivana i jogging-još jedna stavka u kkarakterizaciji uloga koja do epizode 14 nije bila poznata-a scenaristički složeno kao metoda opuštanja i to ni manje ni više nego nakon one situacije zbog koje kasnije (po)žali. I meni je prvi dojam bio da su uloge napravljene bez neke posebne dubinske razrade ali sam od početka razerviran s tom premisom jer se kao što sam i pretpostavio to sve otvara postupno. Biti će još puno situacija u kojima će iste strane u priči biti i rivali i u ok odnosima. A to je specifičnost u odnosu na većinu dok je u drugim serijama antagonizam konstantan ovdje je podijeljen u nekim ključnim trenucima ga nema.
10
Poanta izvedbenih umjetnosti je da realno prenese stvaran život situacije, bilo riječ o klasicima ili nečem suvremenom. Iznimka su projekti koji su humoristični ili parodija dok je u ozbiljnim to glavna premisa. Gledao sam nedavno u sklopu filmskog trezora u HNK pustolov pred vratima stari filmski klasik koji je adpatiran na kazališne daske. Sa ozbiljnim dramskim serijama je sličan princip kao i sa ozbiljnim fillmom i predstavom-adaptirati stvarnost potencirati introspekciju prepoznati se u nekoj od situacija. Posebno kad je inspiracija za igrani tv-projekt istinit događaj.
11
Starry je isto u komentarima imala primjedbu (koja bi apsolutno bila na mjestu) kako glavni lik izgleda prezdravo za nekoga tko će umrijeti za 2 mjeseca. Na što sam imao repliku da je vjerovatno tako koncipirano iz praktičnih razloga-jer je njegova dijagnoza tajna za druge uloge (zapravo za većinu njih) pa bi već adaptacija njega sa izraženim simptomima bila povod da ostale uloge u priči vide da nešto nije u redu a scenaristički to je nešto što je zasad tajna za sve njih. Ali došlo je u 14-oj epizodi do preokreta kad se boleština počela manifestirati kroz val fizičkih epizoda što nitko od njegovih obitelji nije vidio. To mi je realnija pretpostavka od one da je ubrzani tempo snimanja glavni razlog iako se snima po 12 sati vjerovatnije je kao razlog ovo prvo-sam koncept serije po kojem je njegova dijagnoza tajna za njegove obitelji. To na neki način s medicinske strane ubija realističnost ali može se preći preko toga više je stvar tehničkog pitanja.
12
Sklizak teren je sve čemu je inspiracija neki stvran događaj. Ovo me sad sjetilo na jednu hit-predstavu premijerno izvedenu 2016 ljudi od voska fikcija u kojoj su korištene neke natruhe iz redateljevog stvarnog života. Sad što je fikcija što stvarnost teško je razlučiti ali nije niti poanta u tome-nego da je dramska umjetnost projekcija stvarnosti.
____________________________________________________________________________________________
Još ću dodat što sam već secirao u postu o ljudima od voska u serijalu zanimljivosti-bljezgarije o tračeraju to sam onda već apsolvirao pa držim da sad nema potrebe, ključna je riječ bila i na neki način je postala moja osobna mantra "jebeš dramu u kojoj se nitko ne prepozna" ista stvar sa serijom koja je inspirirana istinitim događajima. Ima onih koji će se prepoznati što po jednoj strani je žalosno ali kao činjenica da je tako po drugoj je dobro, jer preneseno na scensku adaptaciju se kompromitira kao problem i izvlači na van kao nešto važno o čemu treba govoriti. Dosta je u interakcijama između likova tih psiholoških aspekata reakcija na hektične i stresne događaje i situacije i različiti oblici projiciranja. Uloga je puno sve (one glavne) prolaze kroz isto na negativan način reflektiraju to i kanaliziraju na van ali različitim metodama i intenzitetom. To je stavka ovog projekta koja mi je osobno jedna od najzanimljivijih ako ne i najzanimljivija uopće-kompleksnosti osobnostih individualno gledano ne kolektivno. Plus u pravoj triler formi se isprepliću poslovne situacije i preokreti a stavka koja će tek biti na dnevnom redu-imovinsko pravni odnosi što će- po sadržaju epizoda u narednom tjednu potencirati nove antagonizme i raspaljivanje verbalne pirotehnike.
Post je objavljen 28.09.2024. u 23:30 sati.