Kao što znate na ovome blogu često nešto vježbamo, tako sam i ja vježbao nedolazak na blog, pa ga eto neko vrijeme nisam otvarao do danas, kad sam pročitao komentare na zadnji post, pa se ovim putem zahvaljujem komentatorima.
Nisam pretjerano gledao što ste piskarali, blog je ko one serije u kojima propustiš nekoliko epizoda, i shvatiš da se ništa krucijalnog nije dogodilo.
Ipak primjetio sam da se javio kolega Jelen što me je moram priznati razveselilo.
Drugo je sve po starom, one dvije koje su znale pisati, i dalje znaju pisati, filozofi s temua u nedostatku nekog konkretnijeg uzbuđenja oduševljavaju očajne kućanice, psihopate se nisu izlječile, onima zadojenima nema pomoći, bezveznjaci koji si umišljaju da su buntovnici bez razloga, su i dalje bezveznjaci i tako redom.
Ovom blogu definitivno nedostaje poneka namiguša, i alfa muškarac koji nije zaljubljen kao ja, da sve malo živne.
Nekad je Magleni imao svoj harem, ja svoj, moj dobri El dijablo svoj namiguše su žarile i palile pisale zavodljive tekstove, plele mreže oko nevinih žrtava, erotska napetost je odzvanjala po hodnicima bloga.
Kaže moja draga Sarah be, da zna zašto su ljudi otišli odavde, nema tu neke mistike, ili su negdje drugo našli ono što su tražili, ili su shvatili da ovdje to neće naći.
Ovi što su ostali, ostali su jer im ego ne da da priznaju poraz, ili neobično vole pisanu riječ, jer nada da će ipak to nešto naći umire posljednja.
Ma zajebajen vas,
Blog je kao i svaka druga u korov netalentiranosti zarasla livada, na kojoj rastu najljepši cvjetovi, samo ih trebate prepoznati, vjerujte mi na riječ, ja kao i obično znam što govorim.
Post je objavljen 28.09.2024. u 22:16 sati.