Marketing
Bocca di Rossa: La Finestra
Zdravlje ne ulazi na usta, zdravlje ulazi preko srca.
U Via del Campo živi jedna mala
boju lišća nose njezine oči,
uvijek ružu istu ona poklanja svima
na svom kućnom pragu svake noći.
U Via del Campo živi jedna mala
igri za novce ona se nudi,
ubiru nju svi ti prosti ljudi,
a nogom kud stane tud niče cvijeće.
U njenim očima boja je lišća,
po zanimanju ona zove se drolja,
bit će ti dovoljno da ruku joj pružiš
kada za to ti dođe ljubavna volja.
Nježno te ona pogleda tada,
vine u nebo negdje tamo visoko
da u njezinom raju na prvome katu,
samome sebi ti daš smis'o duboko.
Svatko pred njom ispovijed svoju priča,
mnogi bi htjeli i da je žene,
u krilu joj princ k'o dijete plače,
al' ona ljubav čuva samo za mene.
Nek' govore ljudi pogane riječi,
ali bez nje meni nema sreće,
dijamanti su svi mrtvoga sjaja,
na smetlištu raste to predivno cvijeće
Fabrizia slobodno preveo,
Dalibor poznatiji kao Meštar Bocaccio
Iz Ružinog dnevnika
Ruža je vodila dnevnik. Njemu je povjeravala sve svoje skrivene želje, tajne strast i ljubavi. Vodila ga je još od mladosti kad je živjela s bakom i zbog razlike u godinama i životnim stavovima nije ih imala s kim podijeliti. Roditelji su bili daleko, u Njemačkoj i kad bi uspjeli doći u Zagreb nisu imali vremena ispovijedati tajne svoje kćeri.
Pregledavajući svoj dnevnik za oko joj zapne što je zapisala o vjenčanju vlastite kćeri:
„Na vjenčanju Marinele skupila se uža obitelj. Mladenci nisu željeli veliko i glamurozno vjenčanje. Nisam ga željela ni ja, pogotovo ne Nikica. Sve što u životu napraviš prati te na ovaj ili onaj način. Prate te dobre stvari, a pogotovo te prate one loše. I kad tad u situacijama u kojima najmanje očekuješ iskrsne sve loše iza tebe. Zato je pametno držati se po strani. Živjeti svoj život i raditi svoj posao. U tišini i bez buke. Nećeš imati problema i imat' ćeš nadzor nad vlastitim životom, potpunu kontrolu nad vlastitim postupcima, ma kakav on bio i ma kakvi oni bili. Život mi je bio i još je uvijek buran. Nikičin pogotovo.
Osim mladenaca tu su bili svi. Polubrat Angelo, Marinelin, vjenčani kum. Giorgia, njegova žena. Minea njihova kćer, moja nećakinja i Marinelina najbolja prijateljica, vršnjakinja i Marinova vjenčana kuma. Sa Marinove strane otac Nikica, majka Branka i brat Sandro.“
„Mama, kad ćeš napokon biti gotova?“ Marinela pokuca na vrata kupaone „Ja sam spremna, a ti još uvijek petljaš.“
„Samo malo. Trenutak!“ uzvikne Ruža.
Ruža bi uzbuđena. Nije lako kad ti se jedinica udaje. I to za osobu čiji otac je bio ljubav tvoje mladosti. Bio je neostvarena sudbina kojoj se nisi htjela prepustiti. Plašilo te što se bavi poslovima s ruba i onkraj zakona.
„Ali to te ne sprječava da sada, kad je uspješan biznismen surađuješ sa njime na zajedničkim projektima. Život uvijek donosi iznenađenja tamo gdje se najmanje nadaš.“ uzdahne Ruža „Kćer mi se udaje za Nikičinog sina. Tko zna je li to ironija sudbine ili je to početak nečeg što se ti nisi usudila započeti?“ uzdahne Ruža.
„Bogme, spremila si se kao da se ti udaješ, a ne ja.“ izleti Marineli kad joj majka izađe iz kupaone.
„Angelo, htjela bih te nešto pitati u vezi planova?“ okrene se Marinela stricu i vjenčanom kumu „Onaj moj startup.“
„Marinela, sve je u redu. Detalje dogovori sa Mineom. I pusti to sad. Danas je tvoj poseban dan.“ caklile su se Angelove oči gledajući zgodnu nećakinju u predivnoj bijeloj vjenčanici.
„Upravo dolazimo. Jeste li spremni?“ sa druge strane začuje Marinov glas.
„Jesmo, čekamo vas. Ali prije odlaska u crkvu kod nas ćemo popiti jednu putnu.“ odgovori Marinela.
„Može! Otvor ženo kapiju, man' se očenaša, eto mene i mojih pajdaša." zapjeva Marino i veselo uzvikne „Mi dolazimo!“
Kad je ušao u kuću Marinela pogleda elegantnog mladića kose zalizane briljantinom. Na sebi je imao elegantan crni smoking ispod kog bi bijela košulja i tamna leptir mašna.
„Koja elegancija." pomisli „Baš kao James Bond.“
Mladić joj priđe i oni se jedno drugom bace u strastan u zagrljaj.
(gotovo)
Post je objavljen 28.09.2024. u 16:39 sati.