22.09.
Zadnji dan ljeta je kao da pakiraš kofer i ubaciš sve najljepše uspomene... miris mora, sunca i zalazak na dugo putovanje zvano jesen i zima, u nadi da će nam se dogoditi nešto novo i ljepše.
Ljeto u srcu... Onaj zbog kojeg su dani duži, gušt je osjetiti pijesak pod nogama, lagana odjeća a čini se kao da dan nema kraja. Tu se osjeća posebna vibra... Ljeti je nekako sve drugačije... Svih nosi žar, pogled u daljinu, blagog vala taj beskraj tišine što sreću trenutka stvara. Jednostavno srce osjeća, miris mora, lagani zamah, lakoću pokreta, moru prepuštena. Nošena na mekoći... poput pjene... Ono zna koliko nam treba, zdrava sol u toj kristalnoj ljepoti. Ljeto puno blage svježine, dašak vjetra uz more a najljepše je u zagrljaju sunca s poljupcima plime te plave miline. Tu je predstava mira, tajne note te zastor sjajno plave ljepote. Ono ima posebnu čar, njemu ili pripadaš ili ne a to je dar. Mi kao publika radujemo se svaki dan nekoj novoj predstavi a on nas lijepo nagradi i nanovo zadivi. Sve ima svoje a kad ga zavoliš ostaješ očaran. I uvijek mu se iznova vračaš... Znam da ga ne vole jer se ljeto zbog vrućina otelo kontroli ali tako je kako je, meni je i dalje najdraže. Kako to zaboraviti, nemoguće ali svako doba nosi svoje, dok idemo ususret jeseni... Ja ljetna... veselim se svakom susretu...
Ono u meni ostaje, nikad ne odlazi kad god je prilika idem mu u susret baladom osjećaja. Ona morska od početka do kraja, ostajem sa njim, sanjam ga, u dubinama čuvam sve što čuvati se da. Vodena valom nošena...
A jesen će u svaki dan da prošeće našim ulicama u njenim haljinama i bojati dane u smeđu, crvenu, narančastu, žutu i zelenu u tom ritmu lete i kistom pušta boje svoje jesenske palete. Ostaju boje a najljepše je ljeto moje... :)
Post je objavljen 22.09.2024. u 18:25 sati.