Marketing
Na rubu mladosti...
Na rubu mladosti su osjećali daljinu boljela je,
nemogućnost bijega iz sukoba želja i dnevnih obaveza.
Sutra će biti bolje govorili su ostavljajući tragove
u pijesku uvale djetinjstva.
Osluškivali su glazbu oblaka, taj čudesni govor neba,
prauzor glasanja živih bića...
trag sreće, jedini put kojim su mogli krenuti
da ih ne proguta samoća.
Izabrali su blizinu,
jer bilo bi teško živjeti bez utjehe,
povjeravati tugu samo mjesečevim mjenama,
čekati seobu ptica kao jedini znak susreta i rastanaka.
Te noći se na njenim dlanovima rađala neka nova istina,
ista ona koja je bila čuvarica njegova sna.
Ljubav zatvorena u tek nekoliko kvadrata u srcu Europe
proklija zelenilom proljetne šume
i u sjeni tek probuđenih jablanova,
opijena mirisom proljeća
ljubav postade istina,
kao znak indijskih žena,
pečat sreće,
tih i neizbrisiv za sve buduće kiše.
sunce kao da je sišlo s neba,
pozlatilo prostor,
a minulo zatvoreno u iluzije je umiralo zbiljom budućih dana.
Povratak u uvalu djetinjstva, miris mora, šum koraka pijeskom vremena, ushit životu.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 18.09.2024. u 10:01 sati.