Marketing
RELIGIJA U SUVREMENOJ SRPSKOJ VOJSCI
RELIGIJA U SUVREMENOJ SRPSKOJ VOJSCI
Zlatan Gavrilović Kovač
Pa postoji razlika u shvaćanju religijskoga fenomena u bivšoj Jugoslaviji I suvremenoj srpskoj vojsci. Kao što je poznato u socijalističkoj jugoslavenskoj armiji je bilo zabranjeno ispovedanje vere a u suvremenoj srpskoj vojsci je dozvoljeno ispovedanje vere bez obzira o kojoj konfesiji se radi.Znači nije riječ da pravoslavlje u srpskoj armiji ima odlučujuću I konačnu riječ. Ja mislim da je taj problem religije u armiji daleko složeniji a pokušat ću pokazati I kako. Naime ispoveda se vera ali bez obzira na konfesionalnu pripadnost I za to su predviđeni hramovi I institucije u kojima se prakticira ta vera . Ali za srpsku armiju vrijedi istina da je o Srbiji još uvijek riječ kao o sekularnoj državi za koju vrijedi odvojenost crkve I države, crkvenih I državnih institucija. Kao što je poznato taj je proces otpočeo Francuskom revolucijom za koju vrijedi razdvajanje vjerskih organizacija I nacionalne države. U praksi ovaj se proces odnosi na stvaranje sekularne, svjetovne države I ukidanje državne religije. Ovaj stupanj političke odvojenosti između crkve I države zavisi od zakona koji određuju poželjan odnos između organizirane religije I države. Ovaj princip sekularnosti strogo se primjenjuje u Francuskoj dok pravno I faktički sekularne države kao Danska I Velika Britanija još uvijek imaju neki oblik ustavno priznate zvanične državne religije I u praksi ova odvojenost crkve I države varira od potpune razdvojenosti garantirane ustavom do državne religije . S obzirom na ovaj moment srpska armija je odvojena od crkvenih institucija, prije svega Srpske pravoslavne crkve I ispoveda neki oblik filozofskoga panteizma koji je tumačen u radovima naših suvremenih autora za koje se može reći da su formulirali osnovne čvorne točke vojne doktrine primjerene uvjetima suvremenoga srpskoga društva. Znači SPC nije presudan činilac u formuliranju religijskoga fenomena u srpskoj armiji mada se vojska ispoveda u hramovima I crkvenim institucijama. To je razlika u odnosu na prijašnje stanje . Znači stajalište da u armiji nema ispovedanja vere koje stajalište je bilo aktualno za vrijeme vladavine bivšega režima sasvim se razlikuje od stajališta da je religija privatna stvar svakoga pojedinca. U tom smislu nema diskriminacije vjernika nego je dozvoljena religijska praksa I u armiji I to bez obzira na konfesionalnu pripadnost.
Post je objavljen 16.09.2024. u 03:29 sati.