Marketing
JAHANJE
1. JAHANJE
Lako sam skočio mom poznaniku na pleća u zaletu, kao da nije prvi put i lupajući ga šakama po leđima doveo ga u laki kas. Ali on se još malo protivio, toptao nogama i katkada se čak zaustavljao, pa sam ga više puta podbo čizmama u trbuh da ga obodrim. Uspjelo je i mi smo došli dosta brzo u unutrašnjost velikog, ali još nedovršenog predjela.
Glavna cesta po kojoj sam jahao bila je kamenita i osjetno se penjala, ali baš mi se to svidjelo i dao sam da postane još kamenitija i još strmija. Čim bi moj poznanik posrnuo, potezao sam ga uvis za ovratnik, a čim bi zastenjao, boksao sam ga po glavi. Pri tome sam osjećao kako je zdravo što sam izjahao na svjež zrak, a da ga učinim još oštrijim, pustio sam da po nama zapuše snažan suprotan vjetar u dugim zamasima.
Sad sam počeo poskakivati još objesnije po širokim plećima mojeg poznanika, i držeći se obim rukama čvrsto za njegov vrat, nagnuo glavu daleko unatrag i promatrao raznolike oblake koji su, slabiji od mene, tromo plovili s vjetrom.
Smijao sam se i drhtao od tolike odvažnosti. Kaput mi se raširio i dao mi snage. Pri tome sam snažno stezao ruke tako da sam, jasno, davio poznanika. Tek kad su mi grane drveća, koje sam pustio da raste uz cestu, postepeno zakrile nebo, otrijeznio sam se.
»Ja ne znam«, uzviknuo sam bez zvuka, »eto, ne znam. Ako nitko ne dolazi, onda ne dolazi upravo nitko. Nikome nisam nanio zla, nitko nije meni nanio zla, ali nitko neće da mi pomogne, nitko nitković. Ali nije to ipak tako. Samo da mi nitko ne pomogne, nitko nitković bi inače bio zgodan, ja bih vrlo rado (što kažete na to?) pošao na izlet s društvom nitkovića. Naravno, u brda, kamo bih inače? Kako se ti nitkovići guraju, te mnogobrojne ruke ukrštene ili spletene, te mnogobrojne noge razdvojene sitnim koracima! Razumije se da su svi u fraku. Mi idemo onako nasumce, divan vjetar vije kroz otvore koje ostavljamo mi i naši udovi. Vratovi se u planini razgolićuju. Pravo je čudo što ne pjevamo.«
Uto padne moj poznanik, i kad sam ga pretražio, našao sam da je teško ranjen u koljeno. Kako mi više nije mogao biti koristan, pustio sam ga ne baš nerado na kamenju i zviždukom dozvao nekoliko jastrebova iz visine i oni su poslušno, ozbiljna kljuna, sjeli na njega da ga čuvaju.
Franz Kafka, OPIS JEDNOG BOJA (II ZABAVLJANJE ili DOKAZ O TOME DA JE NEMOGUĆE ŽIVJETI, 1. JAHANJE)
Post je objavljen 13.09.2024. u 00:06 sati.