Što je promjena, upitah ga. Neko vrijeme je šutio. Onda se prenuo i okrenuo prema meni. Kaže mi – što uzrokuje promjenu? Gledao sam ga i šutio. On, nakon nekog vremena kaže – Svjetlo koje je u tebi. Ako ga ne nađeš, ostaješ izgubljen. Zamisli, da svjetionici ne postoje, što bi se dogodilo brodovima? Zaboravili ste biti svjetionici. Zaboravili ste biti donosioci svjetla u ovaj mračan svijet.
Nedostatak vašeg dodira sa Svjetlošću unutar vas, razlog je što ovaj svijet izgleda uvijek isto. Mračan. A to je zato jer nema svjetla. Ne da ga nema, ali zagušen je tamom koja vas okružuje. Tužno je gledao u daljinu. Nakon nekog vremena okrenuo se prema meni, dugo me je promatrao, a onda mi kaže – vi gledate tamu oko sebe svaki dan. Ali nikako da shvatite da tamu morate vidjeti unutar sebe. Tek tada, kad osjetite tamu unutar sebe, i kad odlučite to mijenjati Svjetlošću, shvatit ćete da tama nestaje oko vas u ovom svijetu. Sjeme promjene je unutar vas. Vi ste sijač.
Zar nije rečeno – „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!“ Galaćanima, 6-9
Post je objavljen 12.09.2024. u 20:43 sati.