Nekoliko prijatelja me uključilo na fejsu u grupu za zajedničko praćenje uživo debate Harris-Trump. Više ništa ne pratim uživo, jer usprkos svim tehnikama nisam naučio kontrolirati emocije, a živciranje mi ne treba, pa sam se isključio iz grupe preletjevši preko dosad objavljenih komentara, tako ću i debatu naknadno analizirati, mada od nje već i pomalo strepim.
Iznesena je vrlo zanimljiva teza koju neovisno o politici mogu potvrditi s više primjera iz životne prakse. Najprije radi izbjegavanja mogućih nesporazuma želim podvući razliku između nepredvidivosti i neuračunljivosti. Nepredvidivost može biti poželjna čak i u slučaju tržišnog natjecanja, neuračunljivost baš i ne.
Mislim da je tu u suštini problem u masovnoj psihologiji i želji ljudi da se poistovjećuju sa svojim predstavnicima. Tako je npr. u kolektivnoj svijesti ostala Vesna Kanižaj kao najuspješnija sindikalna predstavnica, mada objektivno gledano to baš i nije bilo tako. Za njen image je bilo dobro što je imala sulude protivnike u vladi, koji su u jako zapaljivoj situaciji na terenu za vrijeme štrajka donijeli odluku o radnoj obvezi, a ona, usprkos tome, o nastavku štrajka. Upamtio sam ondašnji razgovor štrajkačkog odbora kod nas, što ako ljudi počnu potpisivati povratak na posao, što se ultimativno tražilo, jedan kolega je već to najavio, drugi je rekao ne trepnuvši, ništa, sačekat ga iza kuta, vreću na glavu i bubaj, toliko je naelektrizirana situacija bila, ali su povjerenici ipak bili hladnije glave. Nemojmo brkati s tijelima sindikata, kad sam ja na sastanku podružnice nakon svih tih događanja i završetku rata zatražio pokretanje smjene predsjednice, vrlo brzo mi je stigao od nje potpisan brzojav o isključenju iz sindikata, koji negdje imam spremljen i ostalo je povijest, s drugaricom i grupom istomišljenika sam osnovao drugi sindikat u svojoj županiji, evo jutros sam sasvim promišljeno izašao iz svih sindikalnih mailing lista i chat grupa jer više nisam u obrazovnom sustavu, sad sam u sustavu socijalne pomoći odnosno mirovine.
Ja kad vidim i slušam Trumpa prepoznajem većinu njenih katakteristika, dobro bi se razumjeli osim što bi je kao ženu našao načina izvrijeđati. Sad dolazimo do onog čuvenog, sami biramo, sami smo si krivi. Ne, niti ja niti itko iz mog društva nije krivac nego žrtva one, što bi novovalni bend pjevao, "hipnotisane gomile" koja čini većinu. Biranje neuračunljivih političara koji nam kroje sudbinu nije od jučer, čak je i onima donekle uračunljivima izgleda zabava provocirati realno mogući nuklearni sukob, kao u onom aforizmu, bili smo na rubu provalije, a onda smo napravili odlučan korak naprijed.
Post je objavljen 10.09.2024. u 08:41 sati.