U noći kad mjesec sja,
Zvijezde je sakrila tama sva,
Sablasni vjetar krošnje njiše,
Šapuće tajne, strah uzdiše.
Sablasni vjetar noćas hara,
Kroz mračne šume i sela stara,
Šapuće tajne, prošlost budi,
Nosi ih kroz vjekove ljudi.
Plaču zidovi starih kuća,
Vjetar nosi jecaje duša,
Svaki šum kroz mrak se širi,
Na vjetru, tuga bolno cvili.
Sjene plešu, vjetar zove,
Noćni šumovi, tmurno plove.
Kao pjesma iz davnine,
Tajna se u tami krije.
Kroz hladne ulice tiho se kreće,
Nosi sa sobom jezive sjene,
Zavija k'o vuk u daljini mraka
Svaka mu priča ostavlja traga.
Prozori škripe, krovovi stenju,
Vjetar donosi staru, staru sjenu,
I dok se šuljaš, dok noć te zove,
Sablasni vjetrovi hitro te love.
Post je objavljen 06.09.2024. u 14:32 sati.