REBIRTH
Zadnja tramvajska stanica je i prva
Početak i kraj na istom mjestu
Sumrak miriši na kestenova drva
Spuštam se nasipom na Savsku cestu
Slobodno uđite kondukter reče
U sivoj košulji kraj znaka stoji
Biram u praznom tramvaju mjesto
Prolazi klošar i zvijezde broji
Nos na staklu i šine - srebrne zmije
Sve je to već viđeno u životima prije
Kad god bi me pitao sonorni glas:
A kuda želite da spustimo vas?
Pogledala bih iz svemira u točku plavu
Zumirala Zagreb, tramvaje i Savu
Neću na Montmartre, na Tibet nit glečer -
Spustite me opet u rujnu, s mojom mamom, u Zagreb, navečer.
Post je objavljen 06.09.2024. u 09:19 sati.