"Beli reshit, beli tachlit", bez početka i bez kraja, ponavljaju židovi
u svojoj molitvi više puta dnevno, "beskonačnost je vjerovanje"
i njemački matematičar, kršćanin Georg Cantor vjerujući u
molitvu otvori čarobna vrata sna, pokaza da su pitanja i
razmišljanje o njima u matematici puno važnije od
njenih konačnih riješenja. To je bio novi početak
misaone elegancije i vjerovanja u beskonačno
mnogo oblika tek dotaknutog beskraja…
položenu osmicu je stavio kao znak tom beskraju.
Između prošlog i budućeg trenutak, treptaj oka, titraj svijesti,
dodir minulog i dolazečeg. Tri sekunde i ništa više. Bili smo
mladi, zaokruživali smo noći pune misli o postanku svijeta.
Bilo je to onog davnog proljeća kada se mladost Europe
ujedinila i željela promjeniti svijet…
Davna proljeća, djeca cvijeća, buntovnici bez razloga,
ratnici bez oružja, nenaklonjenost vremenu. slogan
vodimo ljubav, a ne rat i miris svježeg kruha.
Molba i molitva, svetost umiranja i rađanja
načelo iskona, zagrljaj svjetllosti i tmine,
Venera objevljuje suton, Danica zoru,
u nama romor misli i zov osjetila.
.
Chagall je oslikao židovsku molitvu, bekonačnost je vjerovanje, vjerujete li vi?
Dijana Jelčić
Post je objavljen 05.09.2024. u 08:18 sati.