Tamo di mi ništa ne
treba dok nose me
vali i sloboda koju se
osjeća.. tu miriše na
sunce od kojeg se topi
i ono što se stvara u miru
dok miluje u noti.. toj
morskoj svilenkastoj lipoti.
Taj smiješak koji ti se
daje a srce stopi, u zamahu
sebe predajem mu se a
pogled zove toj mirnoći.
Daljina dubine na horizontu
tamo se vrte svi stihovi i note
jer more ostaje u srcu dobrote.
Tu sam u svome, vođena
tim strujama i laganom
zamahu jer već sljedeća
ooo plavetnilo tvoja sam tu.
Post je objavljen 02.09.2024. u 13:11 sati.