Neki dan smo razgovarali, većina nas u društvu smo siromašniji, nego što su naše obitelji, po poznatim pokazateljima, bile početkom dvadesetog stoljeća. Sad neke je više pokrala SFRJ, neke poput mene Hrvatska, države koje su nam donijele oslobađanja. Meni je jedino staljinistička DDR dala jedan period
bezbrižnog uživanja u životu, ali to je bilo samo jer sam imao zapadne marke i franke kupljene ili dobivene od naših Gastarbeitera iz kapitalističke Njemačke i Švicarske, koje sam onda tamo u DDR-u na crno mijenjao, a ta država je svakakve nestašluke tolerirala svojinm stipendistima, koje si njihovi građani nisu smjeli priuštiti. Zanimljivo s obzirom na rezultate jučerašnjih izbora u krajevima bivše DDR, većina je još onda, osamdesetih godina prošlog stoljeća bila svjesna zločina Staljina i Hitlera, ali su pravili razliku, staljinisti su ubijali itekako efikasno režimske protivnike i kritičare, nacionalsocijalisti one drukčije narodnosti, religije, spolnog opredijeljenja, invalide, i ta priča, mada ne posve točna, ostala je ukorijenjena. Znači iako mi je u DDR-u bilo mnogo bolje nego u Jugoslaviji ili Hrvatskoj, to nema veze sa samom državom. Tad osamdesetih godina bio sam blizak u DDR-u s Litvankom Daliom, i danas se ponekad lajkamo na fejsu, iako onda slobodoumna, razvila se u nacionalisticu, što je donekle razumljivo s obzirom na realnu opasnost od agresivnog velikoruskog nacionalizma u susjedstvu. Nije razumljivo što se priključila velikoruskoj intelektualnoj hajci protiv koncepcije OI u Parizu, o tome smo malo proćaskali, nisu to nacionalisti hrvatskog, srpskog ili čak slovenskog tipa da se s njima ne može divaniti.
Post je objavljen 02.09.2024. u 10:02 sati.