Sili bi obnoć uz špaker na drva,
Reka bi dida, moja je prva,
Sad ću vam pričat šta nisan reka,
Znali smo opet nas laganje čeka.
Cili san život ja pilot bija,
Niko mu nije reć - lažeš, tija,
Znali smo didu je do svih nas stalo,
Samo je tija nas zabavit malo.
Znali smo opet je na teve gleda
Bit će sad za prst masla i meda,
Sida je glava ma nosi ka šušta.
Priče se drži i neda nam gušta!
I tako svake litnje noći na selu,
Skupi bi misli na naboranom čelu.
Niko te dida ne more platit,
Niko nam vrime ne more vratit.
Meni je ostalo bokunić od svega,
I ja san svoje ruke rastega,
Pa unuke grlim da im priče slažem,
I oni znaju da najlipše lažem!
Post je objavljen 09.07.2025. u 19:34 sati.