Upitah ga – zašto mrzimo? Šutio je neko vrijeme, a onda se okrene prema meni te mi kaže – mrzite jer se bojite vanjskog. A taj strah koji se rađa u vama je posljedica jer ne vidite unutar vanjskog. To je ta poveznica koja nedostaje, vaša vlastita samospoznaja sebe. Kad biste to učinili, konačno bi ljudsko društvo bilo na putu ujedinjenja. Pitanje boje kože, rase, religije, političkog svjetonazora, sve bi to palo u vodu. Postalo bi nebitno. Zašto? Nasmije se, pa nastavi – pa postalo bi besmisleno. Možda bi to vanjsko još i imalo nekog smisla neko vrijeme, ali bi to ubrzo išćeznulo.
Zapamti, kaže mi, mirziš samo sebe. A onda tu mržnju prema sebi samo ispoljavaš prema vanjskom. Ti jesi i bit ćeš zarobljenik vlastite mržnje dok to ne shvatiš.
Post je objavljen 28.08.2024. u 22:17 sati.