Čujte i počujte, zapravo nastavak...
"Dobrodošli u razdoblje "Jure!" reče hrapavi glas i mi odmah shvatismo da je to ni manje ni više nego dinosaur.
Ono za što smo mislili da će biti ogromna zvijer koja reži je toliko daleko od istine.
Stipica, pravog imena Stipis Grandis je ogromni stegosaur, koji nas je dočekao kod kamena čim nas je Heri doveo i otišao natrag.
Legolas, koji je bio na začelju, odmah izvadi luk i strijelu i kao da će pogoditi Stipicu, ali nije imao šanse.
Stipica je to samo slomio, jednom nogom.
Čuo sam se s Brulhom već" reče srdito. Zašto vas nije bolje pripremio?
I ti , Agneza, Anjeta ilikakoveć, više se dogovori,nisi smjela dovesti ove neandertalce sa sobom. Vidi kako su popadali. Ko kruške dida Slavka. Mogla si im reći da smo mi dinosauri vrlo inteligentna bića.
I da smo mi izmislili prvi jezik i kulturu. Mi smo izmislili i hrvatski." završi napokon monolog i sjede na poveću gromadu.
To je zapravo bila poveća spilja, koja će se poslije urušiti jer je Stipica sjeo na nju.
Za to vrijeme, oporavljajući se od nesvjestica, ekipa je u stadiju velikog šoka pila moj antistres čaj.
Samo je Horacijo, kojeg moramo zvati Horejšo jer on tako kaže, vježbao svoj potez s naočalama. Što dramatičnije, to bolje.
"Mi smo došli po..."
"Znam!" prekide me Stipica i odvede do veličanstvene građevine.
To je bila, kako je on zove, ostava u kojoj je stajalo tisuće i tisuće staklenki, sa proizvodima svih boja. Gle čuda, staklo su oni izmislili
Mislim da je veličinom i širinom bila jednaka jedanaest nogometih stadiona, tj. sedam Dioklecijanovih palača.
Dok nas je vodio, putem smo vidjeli krda dinosaura različitih vrsta kako sjede na trgu(njihova riva) i ispijaju pića od zeleni, bobica ili jetre(nisam pitala čije, pretpostavljam krokodila)
Kad smo izašli iz lifta na sedamdeset sedmom katu, došli smo do vitrine iz koje je izvadio minijaturnu staklenku s ljubičastim sadržajem.
"Dovoljno je jednu čajnu žličicu ovog super kremastog izmeta rasporediti po cijelom tijelu i proces unatraganja počinje odmah." reče Stipica, smiješeći se važno.
"A sad idemo popit nešto toplo. Imam i nekih poslastica, nešto da stavite u kljun, prije polaska." nastavi dok smo izlazi iz divovske ostave.
"Moramo gibati, ali hvala ti!" reče važno Batman
Da, Hnjur ima jako malo vremena. Već je dobio mačje brkove i počeo se lizati. Hvala ti na gostoprimstvu i vratim se natrag. S Brulhom, nadam se!" kažem i pozovem ekipu da popijemo čaj za vraćanje u sadašnjost. Jako su bili potišteni, pogotovo Superman i Medo, jer im je propala akcija, za koju žive.
Nemaju baš puno posla.
Ali, Transilvanija je uvijek puna problema, pa im je bar to ostalo.
Iskapismo čaj, okusa po stonogama i nogama i krenusmo kući...
A kako je izgledao otpetljanac cile priče(namjerno napisah cile a ne cijele) trebate pročitati u finalnoj epizodi, koja izlazi za nekoliko dana.
A dotada, ako ćete do Stipice i ekipe, evo vam recept za napitak za vraćanje u sadašnjost. (ALI TREBA MI NEKO KUL IME ZA OVAJ ČAJ, PIŠITE PRIJEDLOGE)
- jedna jogurtna čaša žutog čaja sobne temperature
- jedna jogurtna čaša mladih stonoga
- naranča, s korom i sokom, izblendana
- ljuska jednog kokošjeg jaja
- dlaka s neoprane kose
- Sastrugana koža sa smrdljivog tabana
- pet kikirikija
- Pljuvac malog djeteta, muškog
- prstohvat soli
- Vanilin šećer
- čašica šljive rakije moga ćaće
Ispijte to za puna mjeseca i u roku seks(keks, pardon, štamparska greška) ste u Stipicinoj konobi...
Vidimo se sljedeće srijede...
Završna špica
Zatvore se zastori
Mrak
Nema više papira za pisanje gluposti
Post je objavljen 28.08.2024. u 10:03 sati.