Zadnji brechtijanac je mrtav
Kao i svako ljeto tako smo i prošlo posjetili trg ispred Brechtovog kazališta Berliner Ensemble, te se Jin i Ja već tradicionalno fotografirali uz Brechta, središnji spomenik. Ja sam išao pogledati kad su Riemannova povijesna vođenja kroz teatar, ali nikakvih obavijesti začudo nije bilo. Malo me iznenadila ta neprofesionalnost, ali eto nažalost, tek danas sam saznao, neprofesionalnosti nije bilo. Riemann je u siječnju preminuo u 89. godini. Praktično cijeli radni i životni vijek je proveo u renomiranom kazalištu Berliner Ensemble.
Bertolt Brecht, jedan od najpoznatijih njemačkih dramatičara i pjesnika, je drugi svjetski rat proveo u SAD-u, inače nikad nije bio niti u jednoj političkoj stranci. Nakon rata u SAD-u je počela antiljevičarska histerija, bolje rečeno antiintelektualna, svi koji su došli za vrijeme 2.svjetskog rata su bili pod istragom i izloženi šikaniranjima, čak i oni poput Thomasa Manna, koji su već dobili američko državljanstvo, te je i on poput Bertolta Brechta napustio SAD. Zanimljivo da je Brecht imao najveću mogućnost biranja državljanstva (Švicarska, S.R.Njemačka, DDR), najprije ga je pozvala još jedna socijalistička država, ali nije bila njemačkog govornog područja. Financijski najizdašnija ponuda je bila švicarska, ali je DDR ispunio najvažniji Brechtov uvjet, vlastito kazalište za njega i životnu partnericu, te neulaženje u partiju i nedopuštanje da se ona miješa u njegovo vođenje kazališta Berliner Ensemble.
Uz Brechta i njegovu dragu od početka je tu bio Werner Riemann kao glumac i asistent režija, te kad se umirovio uveo je kao živa enciklopedija vođenja iza kulisa Ensemblea. Nas troje je oduševio već pri prvom susretu, vitalan i oštrouman. Iz džepa je izvadio, gle čuda, pseće keksiće i pružio mi u ruke da sam dam Jinu ako želim, ja sam rekao da može i on, odmah su se skompali i Riemann bi se osvrtao pri penjanju uz strme stepenice, gledao je jesu li problem Jinu. Već tada smo saznali puno nepoznatog iz prve ruke, gdje je sjedio Brecht, gdje Weigelica, gdje je držao piće, gdje cigarete, za njegovog direktovanja je u nekim dijelovima kazališta sve bilo dopušteno. Drugi put nakon dosta godina odmah nas je prepoznao, došli smo neposredno pred početak vođenja. Ispričao se, rekao da će odmah doći, nije imao kod sebe kekse za prijatelja Jina. Vođenje je kasnilo, Jin je bio zadovoljan i vidjelo se da se osjeća dobro u kazalištu. U jednom momentu je Jin povukao na jednu stranu, Riemann na drugu pa se masmijao i rekao, prijatelju, ovaj put ćemo na ovu stranu.
Moglo se Riemanna sve pitati i on je to poticao, rekao je da nije imao ni dva približno ista vođenja. Jedan od posjetitelja je pitao, može li se Brechta u nekom smislu smatrati papučarom, budući da su Weigel smatrali "jakom" ženom, ja sam pak reagirao da mi je Brecht pojam pravog muškarca, na to nam je Riemann izveo virtouzni mini šou, kako Brecht i Weigel daju upute glumcima prije predstave, zbilja je Weigel imala "muškiji"glas od Brechtovog zapjenjenog piskutavog. Ipak Riemann je dodao da je u svakom slučaju Brecht živio onako kako je željeo, zato je možda to i trajalo tako kratko. Nakon tog vođenja drugarica , Jin i ja smo se zadržali razmjenjujući dojmove šetajući oko kazališta, sreli smo Riemanna koji se zaputio kući, drugarica mu je skrenula pozornost da je ostalo gorjeti par svjetala, ah, rekao je on, događa se sve češće, ugasit će već netko.
p.s.
Post je trebao biti o Brechtu drukčiji, potaknut Blumijevim komentarom, onda sam išao guglati, jel još uvijek Riemann ima vođenja, i eto...
Post je objavljen 23.08.2024. u 17:10 sati.