Još jedan radni dan i odoh na godišnji.
Odlučila sam uzeti godišnji i od bloga, pa ćemo se ponovno čitati 9. 9. točno na četvrtu obljetnicu pokretanja ovog bloga. Za prvi sam post tog 9. 9. 2020. odabrala svoju priču Prva s tastature napisanu još davne 2001. godine, devetnaest godina prije pokretanja Konobarice s tastature.
Kako u životu, kažu, slučajnosti nema, ta moja Prva s tastature govorila je o slatkoj muci pisanja po prvi puta tastaturom kompjutora namjesto kao do tada nalivperom ili kuckanjem po tipkovnici pisaće mašine i o perplitanju fikcije i fakcije o kojem sam nedugo prije toga slušala na književnoj večeri spisateljice koja je već tada, nakon dvije izdane knjige postala moja najdraža spisateljica.
Njene su se knjige nizale, kupovala sam ih, gutala moćne rečenice, hitala na promocije kada bi dolazila u moj grad sretno tapkala u redu čekajući potpis i sa svakom novom njenom pričom bivala sve uvjerenija da nitko išta napisano ne umije prepričati kao ona.
Osim onog Travničanina, naravno.
Prepliće se život, kako to već ide i dvadeset i dvije godine nakon moje Prve s tastature bilježim prvo svoje ukoričenje u njenoj zbirci, a godinu kasnije ona postaje urednica mog prvijenca.
Još mi uvijek to sve malo izgleda nadrealno. Ono što sam oduvijek imala za životni cilj - objaviti knjigu - blizu je skroz. Da će tu moju prvu knjigu urediti mi najdraža spisateljica nisam se usudila ni sanjati. No eto, kad nešto jako želiš zaista se Svemir uroti da to i dobiješ.
Dakle dragi svi, sljedeći tjedan knjiga ide u tisak. Nekako s jeseni, točnije sredinom rujna, trebala bi biti vani.
A ja ću vam kada se vratim sa godišnjeg najprije ispričati gdje sam sve bila i koliko sam se odmorila.
Nakon toga saznati ćete i detalje o knjizi.
Do tada stojte mi dobro. Budite zdravi. Škicat ću vas povremeno.
Čitamo se za 2 i pol tjedna.
Puse svima.
Post je objavljen 22.08.2024. u 21:29 sati.