Na početku je sve bilo drugačije. Billa sam dijete puno čudjenja i znatiželje.
Kao Alice, uranjah u svijet iza zrcala, susretah zanovijet i začuđena se pitah
zar biljka zna govoriti. Odjednom je svo cvijeće progovorilo.
Mislila sam bezglasno i sve su biljke i životinje oko mene,
na moje veliko iznenađene, uistinu govorile, čula sam njihove glasove.
u mladosti lutah plavim daljinama, tragah za izvorom ljepote,
danas postajem griješnica u svijetu između nigdje i negdje
u bespućima uma i srca...
nastojim osmisliti mladalačka lutanja, udahnuti im oblik zbilje,
darovati prostor razumljivosti.
na graničju između svijeta i opažaja izranjaju, samo meni vidljive, slike,
pitam se kako privid na obzoru svijesti sliti u vidljivost, opjevati svitanja
na horizontu budnosti, opisati zasanjane tonove Bolera.
ponavljajući ritam, rastuću glasnoću, jato ptica, njihov let ka vršcima prstiju,
ka prostoru od riječi na bjelini monitora.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 18.08.2024. u 08:38 sati.