Bio je to jedan od kolovoza iz vremena kad nam pasje vručine još nisu smetale,
a zvjezdano nebo darivalo ljepotu noćima. Jedna takva noć je bila između
dana velike Majke i dana svetog Roka. Bili smo na otoku Ugljanu,
Kali s pogledom na lazaret, otoćić iza kojeg se rađa dan.
Sjedili smo na terasi pored mora. Nad nama lazur beskraja,
ispred bonaca sunoćja. Iz geometrije povečerja izranjalo
je sjećanje na djetinjstvo i susret pod suncem juga.
plam ljetnog dana i žeđ pokrenuše događanja,
tek jedan naizgled nevažan djelić vremena,
Vlak sa sjevera ja kasnio, morao je čekat
križanje s dolazećim s juga.S bocom u
ruci stajala si okrenuta zidu tražeći
špinu.
Šta tražiš, upitao si
slavinu za vodu, odgovorila sam
Pokrenuo si neko čudovište
na prašnjavom peronu.
Odakle dolazi ova voda, upitala si
iz zemlje, a odkuda dolazi kod vas?
Iz zida, odgovorila si.
Živjeli smo daleko jedno od drugoga,
Smjenivala su se godišnja doba
glas nutrine je svetio vrijeme,
voda dolazi iz zemlje,
Dijana Jelčić
Post je objavljen 16.08.2024. u 08:48 sati.