Ona jutros zbori. Meni.
Nešto o mom pisanju.
Nešto meko, okruglo, nalik na marelice.
Zapali mi žeravice.
Stvori zazubice.
Prsti haubice.
Kao da pričamo o disanju.
I o ostanku priča. Mom.
Ona koja je tako rijetko.
Iz daljine preplivala lom.
Da se ne dam otjerati, kaže isto.
Ni pomislila, smijem se.
Toplo, bratski, blisko.
Vani pod prozorom zasjalo je jače
na tren zagrmjelo u središtu cvijeta
spustila se kiša baš kao da
piški netko
Na sve grubosti svijeta
Post je objavljen 14.08.2024. u 17:26 sati.