Nauru trkač
Već sam pisao da su Nijemci poslali na OI najbolje novinarke i novinare i da ja, kojem sport nikad nije spadao u nešto bitno u životu, često čitam s guštom reportaže s OI. Nemojte reći da mi nemamo vrsnih sportskih novinara, evo meni je pala na pamet Romina Eibl, što je zbilja s njom, nije bilo takve po Europama i šire, mlađa od mene, valjda ju je sveprisutna mafija jednostavno makla iz posla, koji zbilja zna raditi.
Danas sam naučio da je Nauru mala otočna država sjeverno od Australije, postoji par manjih država na svijetu, ali kako sam iz članka saznao, država s vjerojatno najmanjim brojem turista u svijetu, iako imaju čak dva hotela i jednu veliku prekrasnu plažu. Na OI u Parizu imaju jednog natjecatelja u trčanju na 100 metara, čiji je osobni rekord čak ispod 11 sekundi. Cijelu godinu je živio za tih par sekundi u Parizu i prije trke nije želio komunicirati s novinarima. Država ima i svoj jezik, svi imaju televizore i pratili su svog zemljaka na teveu u kvalifikacijama.
To mu je bilo veliko razočaranje. Pomno se koncentrirao na trku i onda je sutkinja baš zbog njega, položaja njegovih prstiju, poništila prvi start. Mislio je da nije pogriješio, potpuno ga je to dekoncentriralo, nije bio zadnji, ali je trčao preko 11 sekundi, dosta slabije od onog što misli da može.
Izvukli su iz njega što će najviše pričati sunarodnjacima kad ga dočekaju u domovini. Išao je jesti u olimpijskom selu, odjednom se ispred njega zaustavila visoka žena, za koju se nije mogao sjetiti odakle je poznaje i pitala želi li razmijeniti pinove. To su sportaši nosili uglavnom oko vrata, kao znakove prepoznavanja i s obilježjima svojih država, te su ih međusobno razmijenjivali, svatko bi ih više dobio. Njegov je tu ispao svakako kao jedan od kolekcionarski najvrednijih jer je jedini zastupao svoju državu, no ni ovaj koji je odmah spremio kao najveću dragocjenost, nije bio za baciti, pripadao je Sereni Williams.
Post je objavljen 10.08.2024. u 19:23 sati.